Može li brak propasti samo zato jer se jedna strana ugojila? Iščezne li seksualna privlačnost u potpunosti ako se neko previše opusti u vezi svog fizičkog izgleda? Ima li muškarac pravo da prigovara ženi zbog debljine ako je ona povezana i s četiri porođaja njihove djece? Ima li jedan partner pravo da prebacuje drugome debljinu iako je i sam debeo? Sve su to pitanja o kojima je Ursula Hirškorn  u svojoj ispovijesti rekla.

Sledeća scena je savršeno sažela sve. Moj muž i ja smo sjedili na kauču u nedjelju uveče, on na jednom kraju igrajući se s telefonom, a ja na drugom petljajući buljeći u TV. Ni jedan dio naših tijela se nije dodirivao, a istovremeno se na ekranu odvijala strastvena filmska scena u spavaćoj sobi.
Pogledala sam svog supruga Majka i pokušala da se prijsetim kad smo se mi posljednji put ponašali tako. Prošle su nedjelje? Mjeseci? Brzinski sam izračunala da je prošlo dva i po mjeseca otkako smo posljednji put spavali zajedno. Možda to i nije tako neuobičajeno za roditelje s malom djecom - imamo četiri sina, u dobi od šest do 11 godina, ali čak i s tim razmišljanjem sam bila šokirana da nismo tako dugo...

Dodirnula sam Majka nogom: 
"Znaš koliko dugo nismo vodili ljubav?". Progunđao je nešto, odbijajući da mi odgovori na pitanje. Bilo je očigledno da ne želi da razgovara o tome, ali ja to nisam htjela da pustim...Bila sam sigurna kako to što smo oboje zaposleni roditelji nije jedini uzrok nedostatku seksa. 

Prirodno, nakon 12 godina braka i 15 godina kao par, imali smo svoja razdoblja "suša", kao i strasti. No nije bilo sumnje, postojala je neka razlika u njegovom ponašanju prema meni. U prošlosti bi samo "hoćemo?" dok se penjemo stepenicama prema spavaćoj sobi bilo dovoljno da ga podstakne na akciju, ali sada je počeo da me odbija čim bi mu se približila u krevetu.U nekoliko prilika u kojima smo vodili ljubav za vrijeme naše "suše", to je uvijek bilo na moju inicijativu. Nisam mogla da se prisjetim kad je posljednji put on napravio prvi korak.

"Nisam ti više privlačna?" - hrabro sam ga pitala. Uskomešao se i promucao s pola glasa - "naravno da jesi", prije nego što je brzinski vratio pogled na ekran telefona. Nisam odustajala: " da li je to zato što sam debela?".  Odbijao je da me pogleda u oči. "Ajde, priznaj" - iako veliki dio mene nije htio da čuje odgovor, drugi dio je očajnički želio istinu. 

"U redu, da. Bila si mi privlačnija dok si bila mršavija, O.K.?" - iskreno je izlanuo. Ne. Nisam bila O.K. Bila sam ponižena. Slomljenog srca. Poput većine žena, uvijek sam zagovarala feminističku tezu da muškarac koji te voli ne treba da mari o tome kako izgledaš. Njegova želja treba biti tu bez obzira bila ja vitka ili deblja. Ipak, nakon neprospavane noći pune suza, počela sam da se preispitujem da li je to razumno i pravedno.

Nastavak teksta možete pročitati OVDJE.