Od najmanjih nogu, život je nije mazio. Majka joj je umrla pola godine nakon što ju je rodila (sa 16 godina), pa je odrastala sa bakom za koju kaže da je bila dobra, ali problem je bio u tome što je bila alkoholičarka. 

Budući da joj je baka putovala po dva sata na posao i s posla, malena Brenda Majers-Pauvel od malena je naučila da bude sama. Baka je kući dovodila prijatelje s kojima bi pila, a koji bi, nakon što bi se baka onesvijestila, iskorišćavali njenu unuku. Sve je počelo kad je djevojčica bila stara samo četiri-pet godina. 

Budući da su muškarci znali da je većinu vremena sama kod kuće, počeli su da dolaze i tokom dana, a Brenda je i danas uvjerena da njena baka nije znala ništa o tome. 

Inače, ispred njihove kuće okupljale su se prostitutke koje su uvijek bile “sređene” i koje su se sviđale djevojčici. Još kad joj je baka objasnila da njima muškarci plaćaju da se skidaju pred njima, pomislila je da bi time mogla da se baviti u budućnosti, budući da se i tako skidala pred muškarcima besplatno. S 14 godina i dvoje djece, nije mogla da završi drugačije 

Postala je djevojčica koja nije znala nikome da kaže ne, te čim bi joj neki dječak pristojno pristupio, bila je “njegova”. S 14 godina imala je već dvije ćerke, a baka joj je rekla da će morati da zarađuje kako bi mogle da prehrane djecu u kući. 

Uskoro je Brenda krenula putem prostitucije. Svoje prve večeri imala je pet klijenata, te je plakala sa svakim od njih. Ipak, znala je da to mora da učini. Kada je donijela kući 400 dolara, baka je samo uzela novac ne pitajući je odakle joj. 

Treći put kad je izašla na ulicu, otelo ju je nekoliko muškaraca s pištoljima. Bili su to makroi koji su primijetili djevojčicu koja radi samostalno, pa su odlučili da je “nauče pameti”. Prvo su je odveli “usred ničega” i svi redom su je silovali, da bi je nakon toga odveli u hotelsku sobu i zaključali u ormaru. 

Dugo je bila u ormaru odakle je preklinjala da je puste napolje jer je gladna, ipak oni nisu popustili. Kada su je konačno pustili, odlučili su da je “njihova” i sljedećih šest mjeseci, pa su je držali zarobljenu i morala je da radi za njih. Kada je pokušala da pobjegne, našli su je i kaznili, da bi je poslije prodali drugim trgovcima ljudima, prenosi Superžena. 

Iako ističe da fizičko nasilje bilo strašno, napominje da je još gore bilo ono psihičko, jer bi joj rekli stvari koje bi jednostavno ostale u njoj. Danas kaže da su makroi jako dobri u mučenju i manipulaciji, a kada vidi da neko opisuje prostituciju kao elegentan posao kao iz “Zgodne žene”, napominje da joj se zgadi život. 

Godišnje bi spavala s više od 1.800 muškaraca i kaže da su muškarci koristili njeno tijelo kao wc. Pet puta su je upucali, 13 puta su je ranili nožem, te je je nebrojeno mnogo klijenata napalo i ranilo. A društvo im je olakšalo taj posao. 

Danas ona samu sebe smatra srećnicom, jer je znala neke divne djevojke koje su ubijene dok su radile. Nakon 14-15 godina prostitucije, počela je da se drogirati kako bi lakše preživjela svakodnevicu, a nakon 25 godina dogodilo se nešto što ju je potjeralo na promjenu.

Dotakla je dno 

Godine 1997., kada je imala već skoro 40 godina, klijent ju je izbacio iz auta. Ali nije primijetio da joj je haljina zapela za vrata pa ju je vukao za sobom sljedećih šest ulica, pri čemu joj je oderao kožu s lica i jedne strane tijela. 

Otišla je u bolnicu u koju je uskoro došao i policajac koji je ljekare obavijestio da je ona “kurva koja je vjerovatno prevarila klijenta i dobila šta je zaslužila”. Čula je njega i medicinske sestre kako se smiju, te su je istjerali u čekaonicu. 

U tom je trenutku Brenda počela da misli o svemu što joj se u životu dogodilo. Dotad je uvijek znala što treba da učini sljedeće… Pogledala je prema gore i obratila se Bogu: "Ovim ljudima nije stalo do mene. Možeš li mi ti pomoći, molim te?". 

Ubrzo je došla doktorka koja joj je pomogla i koja ju je uputila socijalnoj službi. Oni su je uputili na “Sigurnu kuću”. 

2008. godine osnovala je fondaciju za pomoć ženama, a danas je prava mama iz predgrađa.