Koliko vam se puta dogodilo da se probudite tri sata ranije, a svejedno uspijete da zakasnite na posao? Ako znate o čemu govorimo, vjerojatno ste vrlo optimistična osoba, piše Elite Daily, prenose Vijesti.

“Većina ljudi koji kasne, kasne čitavog života te kasne na svaki tip društvene aktivnosti. Iznenađujuće, o ovoj pojavi napravljeno je vrlo malo naučnih istraživanja, no neki stručnjaci imaju teoriju da su neki ljudi jednostavno ‘programirani’ da kasne, a dio problema može biti ugrađen duboko u mozgu”, tvrdi Diana DeLonzor, savjetnica za upravljanje.

Stoga, ako hronično kasnite, ne obazirite se na kritike - jednostavno ste takvi i ne možete pomoći. Vaše kašnjenje posljedica je vaše psihe. Niste nemarni i sigurno nikoga ne pokušavate da uvrijedite. Naravno, to nije ni izgovor niti vam je potreban drugačiji tretman, no činjenica je da je kašnjenje dio vaše ličnosti.

Za mnoge je problem s kašnjenjem započeo već u djetinjstvu, a ima veze s temeljnim razlikama funkcioniranja ljudskog mozga. Dokazano je da ljudi koji uvijek kasne drugačije percipiraju prolaznost vremena. DeLonzor je identifikovala sedam tipova ljudi koji kasne, u zavisnosti do motiva i opravdanja koje imaju.

Smatra kako je ključno odgonetnuti koji ste tip da biste mogli "izliječiti kašnjenje".

Dok pokušavate da postanete tačniji, kašnjenje ima i neke prednosti.

Ljudi koji hronično kasne nisu izgubili nadu 

Ljudi koji uvijek kasne zapravo su veoma optimistični. Vjeruju da u određeni vremenski period mogu ugurati više obaveza. Jednostavno rečeno, oni su puni nade. Istraživači su otkrili da optimizam ima pregršt zdravstvenih pogodnosti, od smanjenja stresa preko manjeg rizika oboljenja kardiovaskularnih bolesti do jačanja imunosnog sustava.

Na kraju,  sreća i pozitivno razmišljanje povezani su s dužim življenjem.

Vjerovanje u pozitivan ishod ključno je za ostvarivanje ličnog uspjeha. Istraživanja pokazuju da sreća povećava produktivnost, kreativnost i slaganje na poslu. Studija provedena na Državnom univerzitetu u San Diegu povezala je kašnjenje s ličnšću tipa B odnosno ljudi koji su opušteniji. Drugim riječima, ljudi koji kasne ne brinu se zbog malih stvari već se usredotočuju na širu sliku i vide budućnost kao niz beskonačnih mogućnosti.

Vrijeme je relativan pojam

Tačnost je takođe relativan pojam. Vrijeme i kašnjenje u različitim kulturama i kontekstima znače različite stvari.

U SAD-u, kašnjenje se intrepertira kao uvreda ili znak nepoštovanja prema radnom mjestu. Kada ljudi kasne, pretpostavlja se da smatraju kako je njihovo vrijeme dragocjenije nego njihove obaveze. U Evropi je nešto drugačije. U Njemačkoj je, na primjer, tačnost vrlo cijenjena. Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin zakasnio na sastanak s kancelarkom Angelom Merkel, ona je jednostavno otišla.

U Španiji je, pak, vrijeme shvaćeno posve drugačije. Španci imaju ‘vlastito vrijeme’ i poznati su po tome da večeraju oko 22 sata, dok u Latinskoj Americi tačnost ima vrlo malu ili nikakvu važnost.

Poenta: svako ima vlastiti pogled na vrijeme. Naravno da je kašnjenje loše za ekonomski razvoj i da su rasporedi nužni kako bi stvari funkcionirale, no ključ je pronaći zdravu ravnotežu između tačnosti i kašnjenja. Rasporedi su važni, ali njihovo nepoštivanje nije kraj svijeta.

Osobe s tendencijom kašnjenja vole da se zaustave i pomirišu ruže, a oni koji su skloni tačnosti mogli bi naučiti ponešto od njih - i obrnuto. Život nije moguće isplanirati do najmanjeg detalja, niti je on uopšte tako zamišljen.

Živjeti u sadašnjosti od vitalnog je značaja za naš razum. 

Sedam tipova zavisnika od kašnjenja

1. Zavisnici od adrenalina
Ovaj tip ljudi podsvjesno privlači adrenalinski osjećaj dovršavanja zadataka u zadnji čas, a teško se motivišu bez  rokova ili neke krize na vidiku. Tada, nakon što shvate da ne postoji šansa da stignu na vrijeme, odustaju i zbog toga se loše osjećaju. Jurnjava s jednog mjesta na drugo njihov je način funkcionisanja i stvara prividan način razbijanja dosade.
 

2. Produktivni ljudi
Njihova je glavna misao da obave  što više stvari u što manje vremena, a funkcionišu po principu štrikiranja zadataka s liste koju su zadali za taj dan. Najčešće potcjenjuju koliko im vremena treba za određeni zadatak.
- Produktivac misli da u sat vremena može skuvati ručak, usisati dom, skočiti do banke i pokupiti djecu iz škole. Naravno da to ne uspijeva, pa zato hronično kasne s jednog zadatka na drugi, no ne odustaju jer žele sve da obave. Njima telefon uvijek zvoni, a iako kasne, uvijek negdje žure - dodaje DeLonzor.
 

3. Rastreseni profesori
Njih je lako omesti, a često imaju neki poremećaj pažnje, poput hiperaktivnosti ili ADHD-a. Dok izlaze iz kuće, oni primjećuju kako slika stoji ukrivo ili da moraju popraviti krevet, pa u tom zadatku zaborave na vrijeme i kasne. Njihov je glavni problem što ih sve ometa i nemaju jasno postavljene prioritete što prvo treba obaviti, već im se sve čini jednako važno.
 

4. Buntovnik
Ovaj tip zapravo uživa u kašnjenju, jer im se sviđa ideja da ljudi čekaju samo njih. Oni su izgradili  ugled na temelju svog kašnjenja zbog čega se osjećaju posebno. Takvim ponašanjem fiktivno  pridaju važnost i moć, a češće je riječ o muškarcima nego o ženama. Većinom se radi o ljudima s niskim samopoštovanjem koji tako kompenzuju svoje nedostatke.

5. Racionalizator
Ovaj tip nikad neće priznati da kasni, jer će u svakom slučaju imati pripremljeno najbolje moguće opravdanje koje ga oslobađa krivice. S njim nema smisla raspravljati, jer će  doći do svađe budući da "on naprosto ne može da utiče na vanredne  okolnosti koje ga svaki put spriječe da dođe na vrijeme".

6. Drugi su mu bitniji 
Ovaj tip ljudi ne kasni tako često. Najčešće se zapravo radi o kašnjenju na mjesta ili događaje na koje mu se uopšte ne ide, ali je  obećao je drugima kako bi im ugodio. Sam sebi daje opravdanja i izbjegava odlazak do zadnjeg časa, pa  prevlada osjećaj krivice i na kraju se pojavi  ali sa zakašnjenjem.

7. Sam sebi je najbitniji
Generalno se osjeća tjeskobno u svojoj okolini i pokušava je kontrolisati, a svoje vlastite potrebe i rutinu smatra važnijim od tuđeg vremena. Kod ovog tipa očito je nepoštovanje i neodgovornost, kao i svjesnost o situaciji.