Hrišćani vjeruju da prvi poljubac nije toliko simbol ljubavi. Uostalom, većina parova se nekad vjenčavala “na neviđeno”, iz interesa svojih porodica.

Poljubac prije predstavlja signal da je brak “zapečaćen”, da su njime dvije duše zauvijek spojene, odnosno, da je ostvareno ono iz Knjige postanja “I bit će njih dvoje jedno tijelo”.

Pride, poljubac u usta simbolizuje sponu između čistog, čednog i duhovnog i onog tjelesnog.  Zar ima boljeg uvoda u buduće bračne dužnosti?

U nekim zemljama običaj je da se svatovi kucaju i nazdravljaju punim čašama, ili čak da zvone zvončićima, za zdravlje mladenaca, ali ne samo zbog toga.

Vjeruje se da đavo vreba prvi poljubac mladenaca, s namjerom da im ugrozi brak, a jedino će ga ovaj zvonki zvuk otjerati i paru omogućiti da započnu srećan zajednički život.

Ipak, običaj ljubljenja datira od ranije.

Prema nekim izvorima, još u Starom Rimu postojala je tradicija da se upravo poljupcem finišira “ugovor” između mlade i mladoženje, ali i da se tjeraju “zli dusi”, a postoje zapisi da se ovo radilo i u drevnim civilizacijama.

Koliko je taj poljubac važniji čak i od prve bračne noći, dokaz je ova priča.

Prema jednom starom italijanskom zakonu, ukoliko bi neko od mladenaca preminuo prije prvog poljupca, brak je bio nevažeći i porodice preživjelog supružnika morale su da vrate sve poklone.

Što se savremenih, građanskih vjenčanja tiče, poljubac više ne predstavlja nikakav zvaničan simbol, ali čak i najtvrđi ateisti neće propustiti priku da se poljube čim “stanu na ludi kamen”, jer ne postoji radosniji način da se proslavi tako jedan veliki životni korak.

(Telegraf.rs)