Istraživački dvojac piše kako se problemu odlaska građana BiH na strana ratišta relativno kasno počela posvećivati ozbiljna pažnja.

"Uz početno nedovoljno razumijevanje i praćenje ovog fenomena, složena struktura države i često preklapajuća ovlašćenja više od 20  policijskih agencija koje u njoj djeluju, još uvijek otežavaju napore za suzbijanje ovog bezbjednosnog izazova", ističe se u početnom dijelu njihovog istraživanja, prenosi Index.hr.

Istraživanje je utvrdilo pojedinačne identitete 156 muškaraca, 36 žena i 25-ero djece, državljana ili porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koji su od kraja 2012. godine do kraja  2014. godine boravili u Siriji ili u Iraku. Među njima, 48 muškaraca i tri žene vratili su se u BiH do početka 2015. godine. U sukobima u Siriji i Iraku poginulo je najmanje 26 osoba, od onih čiji su identiteti evidentirani. Od ukupno 156 muškaraca, skoro jedna trećina, njih 44, od ranije su poznati policiji i sudovima.

Najveći broj putovanja u Siriju i povrataka  iz  Sirije u  Bosnu i Hercegovinu registriran je tokom 2013. godine, a najčešći način odlaska u tu zemlju bio je avionom iz Sarajeva, preko Istanbula, za Gaziantep ili Hataj, te odatle kopnenim putem do Kilisa i Azaza, odnosno Rejhanlija i Bab al-Have.

"Zadržavanja u Siriji su u početku u prosjeku trajala oko dva  mjeseca. Nakon toga, znatan dio dobrovoljaca vraćao se u BiH, neki za stalno, a neki kako bi i porodicu poveli sa sobom u Siriju. Iako usporen, trend se dijelom nastavio i tokom 2014. godine, ali se vremenom broj povrataka znatno smanjio i skoro prestao. Za pretpostaviti je da državljani BiH, koji su sada u Siriji i Iraku, nemaju namjeru da se vraćaju u matičnu zemlju.

Motivi za odlazak su različiti, ali za pretpostaviti je da većina dobrovoljaca odlazi na ratišta u Siriji i Iraku jer u tom poduhvatu vidi ispunjenje vjerskog naloga. Međutim, iz niza pojedinačnih primjera vidljivo je da značajan broj drugih faktora (ekonomskih, socijalnih, generacijskih i drugih) podstiče, olakšava ili ubrzava takve odlaske.