Brajovića, kada je sa svojim vozilom stao na semaforu zasula je kiša metaka. Napadači  su mu prišli na motoru, zapucali i pobjegli. Preminuo je u Kliničkom Centru par sati poslije. Isti je scenario ubistva baranina Andrije Mrdaka pred ZIKSom, početkom decembra prošle godine. I na njega je, kada je došao u posjetu bratu Nenadu, pucao ubica na motoru. Andrija se do ZIKSa dovezao blindiranijm automobilom i ubice su morale sačekati da ga napusti. Zato je ubijen na parkingu pri čemu je uspio da uzvrati vatru i rani jednog od napadača. Pobjegli su kao i Brajovićevi, na motoru.

Andrija Mrdak bio je pripadnik barskog kriminalnog klana pod vođstvom Armina Muše Osmanagića.  Osmanagić je ubijen polovinom septembra prošle godine snajperskim hicem, u svom lokalu  Savoja, u centru Bara. U maju ,prošle godine, ubijeni su podgoričani Vinetu Strugar i Mirko Radović. U klasičnoj sačekuši Strugar i Radović ubijeni su nedaleko od mjesta gdje je stradao Brajović.

Zajednička tačka svih ovih ubistava jeste činjenica da se njihove ubice ne znaju.  Samo je u slučaju Andrije Mrdaka policija tvrdila da ima neke tragove koji bi je mogli dovesti do egzekutora ali je vrijeme pokazalo da su policijske tvrdnje bile jalove.

Nije tajna da trenutno bjesni rat  među balkanskim kriminalnim grupama. Nestanak par velikih pošiljki kokaina u Španiji pomutio je zajedničke poslove a posljedice se osjećaju i u Crnoj Gori. Upućeni tvrde da je serija profesionalnih  likvidacija povezana sa tim ratom. Tom spisku treba dodati i bombu postavljenu pod Audi Milana Vujotića, u podgoričkom naselju Blok V, početkom februara ove godine.  Istog dana kada je u Podgorici odjeknula bomba u Beogradu je ubijen Andrija Radoman. I Vujotić i Radoman u medijima su povezivani sa poslom oko šverca kokaina u Španiji.

Poslije likvidacija Mrdaka i bombe u Podgorici crnogorska policija, pa i sam ministar Raško Konjević, tvrdili su da imaju operativna saznanja kojima će se slučajevi riješiti. U to vrijeme ministar Konjević  je čak molio novinare da ne ometaju istrage objavljivanjem informacija iz istrage.

Ispostavlja se da istrage ne daju rezultata. Profesionalno odrađene egzekucije i dalje nemaju svoj epilog. Profesionalne ubice, tvrde upućeniji,  najčešće dolaze iz zemalja okruženja i isto tako i nestaju. Crnoj Gori ostaju nerasvjetljena ubistva.