Da je stanje na tržištu umjetnina u Crnoj Gori haotično pokazuje i to što se stručnjaci čiji je posao da procijene novčanu vrijednosti nekog djela, gotovo svakodnevno suočavaju sa situacijama gdje neafirmisani slikar prodaje sliku po mnogo većoj cijeni od djela nekog od poznatih crnogorskih umjetnika.
Nekada, u vremenu prije ekonomske krize obično je umjetničku vrijednost nekog
djela pratila realna cijena. Nerijetko se događalo da ta ista djela na
aukcijama čak plaćana četvorocifrenim ili petocifrenim iznosima i bilo je onih
koji nijesu žalili novca a pritom su jako dobro poznavali i voljeli umjetnost.
Danas je situacija na tržištu umjetnina u Crnoj Gori potpuno drugačija... Slike
se na primjer kupuju sve rjeđe, cijene su pale, galeristi i kolekcionari
umjetnine nude i na rate.
Jako je malo onih koji uspijevaju da prodaju svoja djela , kaže za RSE
akademski slikar i profesor na Likovnoj akademiji na Cetinju Branislav
Sekulić
„Jednostavno, čim najave neku krizu prvo stane prodaja slika.Broj slikara koji
uspijevaju da prodaju svoja djela može se pobrojati na prstima jedne ruke. Jako
je malo onih koji prodaju, da se ono kaže – solidno, a to solidno u Crnoj Gori
znači da se od toga ne može živjeti od slikarstva bez nekih dodatnih prihoda.
Možda dva slikara mogu da žive od svog rada u Crnoj Gori, ostali teško“.
Ako umjetnik živi samo do prodaje svojih djela, teško može da preživi, kaže i
akademski slikar Vojo Rabrenović dodajući da se mnogi, pogotovo mlađe
generacije snalaze na razne načine
„Izrada kopija nekih slika koje se onda prodaju po nekakvim niskim cijenama.
Nijesu neke ali nešto predstavljaju za te ljude, onda se rade portreti po
fotografijama, ulazi se u neku priču o suvenirima. Znači, oni ostaju u
umjetnosti ali to je već neka druga priča, neko kopiranje, što ne bih
poželio umjetnicima ali na žalost vidim da su u poziciji da moraju da ulaze u
kompromise te vrste“.
(izvor: Radio slobodna Evropa)