Dvosoban stan, stanarina 1700 eura, 17 muškaraca. To je Berlin kakav je doživio Dimitru Cubilias. Rođak mu je govorio da ima posla i da može dobro da se zaradi. Tako je krenuo na put, 1500 kilometara… Na početku se sve činilo podnošljivo. 36-godišnjak je nosio džakove cementa ili parket na gradilištu berlinskog trgovačkog centra i prvih nedelja je redovno primao nadnicu, pet-šest eura na sat. A onda se nadnica više nije plaćala redovno, da bi na kraju i on i tridesetak njegovih drugova iz Rumunije potpuno ostali bez plate. Obećali su mu i ugovor o radu, ali od toga nije bilo ništa.
Dominik Džon je sindikalac i tvrdi da je to tipičan slučaj sistematskog izrabljivanja u Njemačkoj. Naročito su pogođeni radnici sa istoka Evrope jer razne sumnjive agencije za zapošljavanje iskorišćavaju činjenicu da malo ko od njih zna njemački, a još manje pravne propise i svoja prava. "Povrh toga, ugovor o radu se često povezuje s ugovorom o smještaju. Ako se dakle radnik razboli ili više ne želi da radi pod takvim okolnostima, prijeti mu da postane beskućnik." To je onda dvostruka zavisnost iz koje ijretko ko umije da se izvuče.
Jedva da se neko buni
Tako je bilo i sa većinom kolega Dimitrua Cubiliasa, navodi Dojče vele. Niko od njih nije znao da im na gradilištima Berlina i za pomoćne poslove pripada satnica od 11 evra. Kad su prestali da primaju nadnicu, posle nekog vremena su sa poslednjim parama kupili kartu za domovinu i vratili se praznih džepova. Cubilias nije želio pred oči svojoj porodici na taj način. Zajedno s nekolicinom kolega prošle jeseni su počeli proteste pred trgovačkim centrom na kojem su radili, kampovali i po snijegu i ledu.
Sindikat Unija slobodnih radnika (FAU) se uključio i sedam slučajeva takvog izrabljivanja izveo pred berlinski Sud za radno pravo: ovog mjeseca trojica Rumuna su dobili procese. Jedan od njih je Nikolae Molkoasa, metalski radnik koji je zahtijevao svojih zarađenih 1200 eura. Ali on nije bio prisutan prilikom objavljivanja presude: posle višemjesečnih protesta utvrđeno je da nema stalno boravište u Njemačkoj i uskraćeno mu je evropsko pravo na slobodan izbor zemlje boravka. Morao je da se vrati u Rumuniju.
Građevina, ali i poljoprivreda, ribarstvo...
Agencija za osnovna ljudska prava Evropske unije (FRA) upozorava da nisu pogođeni samo građani sa istoka Evrope - najgore prolaze radnici iz trećih zemalja i koji rade širom Evropske unije.
Takvih "robova" ima u čitavom nizu sektora i pogotovo tamo gdje nisu zajedno s "običnim" kolegama na poslu. U Njemačkoj je to slučaj u građevini, ali i u industriji prerade mesa gdje su ponegdje čitave smjene u rukama "stranaca", a i kod njege starijih i bolesnih ima mnoštvo neozbiljnih "posrednika". Posebno poglavlje su poljoprivreda, šumarstvo ili ribolovstvo.
Kako uopšte zaustaviti takvo iskorišćavanje? U agenciji Evropske unije razmišljaju čak o izdavanju sertifikata Fair Work - pošten rad.
"Ja sam Evropljanin, ali sam ipak stranac"
Ali još je važnije radnike informisati o njihovim pravima i to već u zemljama iz kojih dolaze. Ovaj projekt njemačkog sindikata je u međuvremenu otvorio šest savjetovališta u Njemačkoj gdje "robovi" mogu da se požale: prošle godine je bilo šest hiljada slučajeva prevara. A to nije kraj: "Da smo otvorili dvostruko više savjetovališta, imali bismo i dvostruko više slučajeva", žali se Dominik Džon.
Dimitru Cubilias ima zakazano ročište sredinom septembra i do tada namjerava da nastavi sa protestom. On se bori za 4000 evra koje je pošteno zaradio. U Berlinu mu nije lako: "Ovdje se prije svega osjećam kao stranac. Ali, i ja sam Evropljanin, ali to ovdje niko ne shvata ozbiljno. Inače se sve ovo ne bi ni dogodilo."
Komentari