Iz CGO poručuju da sve države u regionu, kao i njihova društva moraju imati ne samo moralnu već i zakonsku obavezu prema žrtvama, njihovim porodicama i društvu da rasvijetle sudbine nestalih lica tokom ratova, izvedu pred lice pravde počinitelje svih zločina i njihove nalogodavce, ali i da kontinuirano pružaju podršku onima koji su najviše stradali.

- Institucije, malo ili vrlo malo, rade na rasvjetljavanju sudbine onih lica koja se vode kao nestala, kao i rješavanju mnogo šireg problema koje takvo nečinjenje izaziva. Kao da čekaju da to neko drugi učini umjesto njih ili da se rješenje nađe kroz određene regionalne mehanizme ili pristupe. Skoro da ne postoji proaktivan pristup od strane nadležnih institucija, a ni javnost nema priliku da bude informisana o ovom pitanju od strane institucija - saopštila je Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Koalicije za REKOM u Crnoj Gori

Podsjećaju da, i danas, dvije decenije od ratova koji su se dogodili u regionu, i dalje govorimo o hiljadama nestalih lica na ovim prostorima, te je, neophodno prvo učiniti sve da podaci o grobnicama i mjestima stradanja na teritoriji svake od zemalja budu pronađeni.

Prema podacima Međunarodnog crvenog krsta 34 886 lica je nestalo u periodu 1991-2001.

Za posmrtnim ostacima više od 11 000 osoba se još uvijek traga, dok u Crnoj Gori se kao nestale vode 62 osobe.

- Važno je obilježavanje sjećanja na žrtve prisilnog nestanka tokom oružanih sukoba jer je to dodatna prilika da se apeluje na države i društva postjugoslovenskih zemalja da neprestano i posvećeno rade na rasvjetljavanju sudbine svih stradalih tokom ratova devedesetih godina. Kultura sjećanja je bitan element suočavanja sa prošlošću, i njome se na određeni način doprinosi zadovoljenju pravde za žrtve. Ali, presudna je politička volja da bi se bolje napredovalo u ovom pravcu i cijenim da je potrebno pokazati veći stepen političke volje da se otkriju svi krivci ratnih zlodjela i da na pravno adekvatan način budu kažnjeni, kao i da se pronađu svi posmrtni ostaci onih koji su izgubili svoje živote u ratovima tokom 90tih godina. Dok god region ne zna ništa o o sudbini više od 11 hiljada ljudi teško je govoriti o održivom miru i pomirenju - zaključila je Milaš.