"Kada si u sestrinstvu seks na jedno veče je kao potvrda. A ti želiš potvrdu i to što češće. Vikendima smo istraživale tijela tipova koji žive na nekoliko metara od mene. Ujutru bismo se iskradale iz susjednih bratstava i trčale da imamo kolektivni mamurluk. Put kuće poslije seksa na jednu noć bio je poznat kao "hod srama". Neke su liječile fizičke posljedice mučnine i glavobolje ali o onim emotivnim niko nije pričao. Neke bi plakale same a neke opsesivno čekale poruke od muškaraca sa kojima su veče prije imale seks. One nikada nisu stigle a mi nismo htjele da priznamo koliko to boli. Neobavezan seks se smatrao kul pojavom i ako ti nije bilo kul sama si bila kriva - to je ta kultura htjela da mislimo. Niko nam nije rekao da je noć puna seksa bez obaveza ujutru praćena depresijom i anksioznošću. 

Niko nam nije rekao da je potištenost normalna reakcija. Najsramotnije je što me bila sramota da kažem da se stidim. Svakog vikenda sam imala seks sa drugim muškarcem i očekivala sam drugačiji rezultat. Tek sam uz terapeuta prihvatila da me seks bez emocija povređuje. 

Zato sada kada me neka drugarica pozove poslije divlje večeri ne pitam samo kako joj je bilo - nego kako se sada osjeća".

Superžena