Posljednjih godina je sve teže odabrati i operatera mobilne telefonije, a kamoli paket usluga.

Svi operateri nude slične pakete, a svaki od njih je u nečemu najbolji među konkurentima. Zato je teško, mada je to i najbolje, paket izabrati zavisno od svojih potreba.

Tada stižu teška pitanja o tome koliko neko podataka mjesečno zaista koristi, koliko će ga koštati ako tu količnu prekorači, da li treba da telefon kupi, ili da ga otplaćuje kroz pretplatu, da li vrijedi promijeniti operatera samo da bi se dobio neki model telefona.

Većina korisnika pravi istu grešku: očarani su mišlju da će imati vrhunski model. Nekada je imalo smisla platiti više, jer su tada neki modeli, kao što su iPhone i najnovijiBlackBerry, bili daleko nadmoćni nad svima ostalima.

Međutim, sada je teško naći argument da vrijedi kupiti vrhunski model koji košta 600 eura, a ne neki drugi koji ima istovjetnu većinu funkcija, a nekad i sve kao najskuplji, a košta manje od 200 eura.

Većina poslovnih modela operatera je izgrađena na načinu na koji navesti klijente da kupe vrhunske modele telefona. Tako je i sa subvencioniranim dvogodišnjim pretplatničkim ugovorom koji polako nestaje, bar u SAD, a svodi se na to da se “pomogne” korisniku da dođe do vrhunskog modela telefona “po povoljnoj cijeni”.

Tako u zamjenu za višu mjesečnu pretplatu, pretplatnik dođe do telefona za trećinu njegove pune cijene u radnji. Ali, čak i uz to, pravo pitanje je da li kupac u tom slučaju zapravo skupo plaća skuplji model telefona, i to onaj koji mu u stvari i ne treba.

Kako god se računalo, vrhunski modeli telefona koji koštaju u radnji 600 eura, a u pretplatiničkom ugovoru na dvije godine se za njih plaća i po više od 20 eura mjesečno, po svojim osobinama sada više nisu tri puta bolji od modela koji koštaju manje od 200 eura, a za koje se po ugovoru na dvije godine plaća i manje od šest eura mjesečno.

Bezbroj je primjera visokofunkcionalnih i veoma dobrih telefona koji koštaju manje od 200 eura, dok isti takvi polovni, koji su fabrički obnovljeni, koštaju i upola manje od toga.

Dok se većina klijenata opredijeli koji će paket usluga uzeti prije svega po izboru ponuđenih modela telefona, trebalo bi da čine obrnuto: da se opredjeljuju prije svega po vrsti, količini i cijeni ponuđenih usluga, a da im sam model telefona bude od drugorazrednog značaja.

Time se, samo na izboru modela telefona, po ugovoru na dvije godine može uštedjeti i više od 400 eura.

Platiti više samo da bi se imao najnoviji i najsjajniji telefon više jednostavno nema smisla, kada se skoro sva, ili čak i sva funkcionalnost koju on ima, može dobiti za mali dio njegove cijene, ako se odabere drugi model. Treba birati paket usluga koji je potreban korisniku, a potom kroz pretplatu ili čak i u radnji kupiti jeftin model telefona koji zadovoljava te potrebe korisnika.

Kolektiv.me