Centralna ceremonija obilježavanja Dana njemačkog ujedinjenja se, po protokolu, održava u pokrajini koja daje predsjednika Bundestaga, gornjeg doma parlamenta, gdje je zastupljeno 16 njemačkih federalnih jedinica-ovaj put je to Hesen, gdje je u Frankfurtu već danas počela narodna zabava i proslava "srebrnog jubileja" i gdje je podignuto oko 200 šatora i planirano 300 različitih događa, skupova i izložbi.

Njemci su, posle četvrt vijeka života u zajedništvu, ponosni na svoju zemlju, pokazuje statistika.

Prema aktuelnoj anketi magazina "Štern" pred Dan ujedinjenja, čak 80 odsto Njemaca je reklo da je ponosno na svoju zemlju, a povodom činjenice da na na čelu zemlje stoje dvoje istočnih Njemaca, kancelar Angela Merkel i šef države Gauk, ogromna većina njih, 83 odsto, reklo da porijeklo ne igra ulogu.

U brojnim pričama u medijima o životu običnih ljudi kojima je ujedinjenje donijelo boljitak i fazama od euforije, preko obnove istoka, do otrežnjenja i realnosti zajedništva, posebno se ukazuje na procjene njemačkih ekonomista, koji  povlače pozitivnni bilans u četvrt vijeka zajedništva.

Ekonomisti kažu da su, posle pada Berlinskog zida, životni standrd i privredni razvoj bivšeg DDR toliko uznapredovali da se može govoriti o "drugom privrednom čudu" i tvrde da je gigantski preobražaj bankrotirane planske privrede nekadašnjeg DDR u jednu konkurentnu, socijalnu tržišnu privredu impresivna priča o uspjehu.

U Njemačkoj, gdje izbjeglice i izbjeglička kriza dominaniraju među političkim temama, u podsjećanjima na vrijeme prije četvrt vijeka, kaže se da, ipak, sve razlike nisu "ispeglane" i da braća sa zapada i dalje pomažu one sa istoka, iako, to mnogim Njemcima ne sviđa.

Njemačka četvrt vijeka zajedništva obilježava kao vodeća privredna zemlja Evropske unije (EU), koja bez obzira na izbjegliču, dužničku, evro- i ostale krize i dalje može da bude primjer zemlje blagostanja, na šta su Njemci veoma ponosni.

Njemačka je od ujedinjenja do danas postala centar moći i odlučivanja EU, zemlja u kojoj mnogi građani, čak i oni iz EU traže i nalaze "uhljebljenje",  zemlja u kojoj mnogi strani studenti, uz socijalno podnošljive cijene studija, dobijaju svoje mjesto, u kojoj se jedan Njemac, turskog porijekla nalazi na čelu jedne njemačke partije, u čijem Bundestagu sjedi i jedan Afrikanac, zemlja u kojoj je jedno siroče iz Vijetnama bilo njemački vicekancelar-zemlja jednakih šansi za sve....

Osim "ružičaste strane", postoji, međutim i druga koja kaže da se izbjeglice i njihovi domovi svakodnevno napadaju, da se u Njemačkoj vode i nečuveni procesi protiv neonacista, glasa za neonaciste i desničare ili da se zemlji prebacuje za tužnu sudbinu neintegrisanih stranaca.....

Nemačka danas predstavlja vodeću zemlju EU, a podsjećanja na vrijeme DDR kod mnogih izazivaju bolne uspomene na komunizam i progone, ali i nešto ljepše emocije i setu na prohujalu sigurnost radnog mjesta u državnim službama, vožnju "Trabantima" i- banane, kao najveći luksuz nekadašnje DDR.

Kada je riječ o prazniku ujednjenja, mediji svih ovih godina pišu da je narodu više ostao u sjećanju 9. novembar 1989. godine kada je pao Berlinski zid, kao kraj DDR i konflikata istoka i iapada i dan koji simbolizuje prilog običnih ljudi istorijskim promjenama, od oficijelnog, parlamentarnog proglašnja ujednjenja, koje se dogodilo 3. oktobra 1990.  

Tanjug