Biljka lincura ima latinski naziv Gentiana Lutea, njeni drugi narodni nazivi su encijan, genicijana, sirištara, srdačica, srčanik, ravan, ravet. Izuzetno je dobra za stomak, umiruje želučane tegobe praćene grčevima, potpomaže bolje varenje hrane, jača organizam, čisti mokraćne kanale, izbacuje crijevne parazite i još puno toga. Naročito je cijenjen recept za čaj od lincure.

Lincura je trajna biljka visine i do 1,5 metra, s jakom šupljom i uspravnom stabljikom na kojoj su smješteni nasuprotni, u dnu stabljike sjedeći, široki, a prema vrhu duguljasti listovi, s podzemnim debelim i jako razgranatim korijenom. Za korijen lincure kažu da može da doživi i 60 godina.

Cvjetovi lincure su dvopolni, rastu u pazuhu listova i prepoznatljive su žute boje, a potpuno se razvijaju tek nakon šest do osam godina vegetacije biljke. Njen plod je specifični višesjemeni tobolac. Ima više vrsta, ali biljka lincura žute boje je od davnina poznata kao izuzetno ljekovita. Pomalo je oštrog i odbojnog mirisa, takođe i jakog, gorkog ukusa, i to posebno njen korijen.

Lincura biljka se najviše pronalazi na krečnjačkom tlu planinskih pašnjaka ili pored grmlja na višim planinskim obroncima i dolinama, brdskim proplancima, a uspješno raste i među kamenjem i na planinskoj crnici. Nalazimo je i na škriljastim i granitnim zemljištima.

Za potrebe prerade biljka lincura se u novije vrijeme gaji u baštama i na livadama kao industrijsko bilje. Zbog neracionalnog branja, ona je sve rjeđa na ranije bogatim nalazištima, pa je zbog toga i zaštićena.

Prije nego što navedemo na koje se sve načine biljka lincura kao lijek može upotrijebiti, važno je da znate da ona cvjeta od juna do avgusta mjeseca. Sebastijan Knajp je obožavao lincuru i zauzimao se za to da je svako posadi u svojoj bašti. U starim zapisima navedeno je" Kad vam ne valja želudac ili jetra, treba piti lincurin prah u vinu, pa će se jetra očistiti, mokraća potjerati, gliste usmrtiti, umiriti grčeve u stomaku i ojačati želudac"...

Za lijek se u jesen ili u rano proljeće uzima korijen lincure i to uvijek od starijih biljaka.

Svježe korijenje ima prilično neprijatan miris, dok je miris osušenog aromatičan. Treba ga brzo sušiti. Radi što bržeg sušenja dobro je lincurin korijen isjeći po dužini, nanizati i objesiti na prozračno mjesto.

Biljka lincura jača cio organizam, podstiče rad žlijezda, daje snagu, obara holesterol, jača mišiće, oživljava od nesvjestice, pomaže kod klonulosti, iznurenosti i opšte slabosti, nakon preležane teške bolesti, kod iznemoglosti i kolapsa (tada se uzima u obliku vina, praška, rakije, čaja i tinkture). Od nje se pripremaju brojna pića i likeri, kao i čuvena rakija od lincure.

Napomena: Biljka lincura se nikad ne smije kuvati, ali se može četiri do osam sati natapati u vodi i potom piti.

Jednu malu čajnu kašičicu praha od lincure ili kafenu kašičicu nagrubo isitnjenog korijena prelijte sa dva decilitra vruće vode, zatim poklopite i tek nakon tridesetak minuta dobro procijedite. Čaj od lincure se pije dva do tri puta dnevno u ovoj količini i to nezaslađen.

Ovaj izvanredni topli napitak pomoći će kod smetnji u varenju hrane, ali je podjednako efikasan i kod drugih zdravstvenih problema. Biljka lincura je tkz. gorko sredstvo, pa ju je potrebno konzumirati najmanje sat vremena prije jela. Ako je u bilo kom obliku uzimate nakon jela, može izrazito nepovoljno da utiče na varenje.

Osušeni korijen lincure usitnimo u prah i koristimo za posipanje raznih rana, za pripremu čaja, kao začin itd.. U fitoterapiji se preporučuje uzimanje samo jednog grama praška od lincure sa malo vode ili čaja, obavezno sat vremena prije jela i to najviše do tri puta dnevno.

Još jedno važno upozorenje, osobe koje su osjetljive i imaju pojačanu sklonost ka krvarenju iz nosa ili želuca, nikako ne bi trebale da uzimaju lincuru, ni u kom obliku. Biljka lincura se preporučuje isključivo zdravim osobama uz prethodne konsultacije sa fitoterapeutom.

Izvor: Prirodno lečenje biljem