Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Tomindan, sjećanje na Svetog Tomu, jednog od dvanaestorice apostola.

Sveti Toma je širio hrišćanstvo najpre u Palestini, potom u Persiji i Indiji, gdje je i usmrćen kopljima. Mošti su mu u četvrtom vijeku prenijete u grad Edesu, a potom u Carigrad.

Tomindan mnoge porodice obilježavaju kao krsnu slavu. Kao esnafsku slavu, Svetog Tomu obilježavaju drvodelje, bačvari, kolari, stolari, užari, dunđeri, bunardžije, kaldrmdžije i zidari. U nekim krajevima se vjeruje da štiti od vukova.

Na Tomindan se obično nikud ne ide i postoji izreka "Sveti Toma, sjedi doma".

Dok se u nedjelju po Uskrsu slavi događaj vezan za "nevjerovanje" Tomino, današnji dan je posvećen samom apostolu. Sveti Toma jedan je od dvanaest velikih apostola. Njegovom sumnjom u vaskrsenje Hrista, dobila se nova potvrda tog čudesnog događaja.

Vaskrsli Isus ponovo se javio učenicima da bi uvjerio Tomu. Gospod mu reče: “Pruži ruku švoju i mešni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran”. Toma uzviknu: “Gospod moj i Bog moj”.

Poslije silaska Duha svetog, apostoli su kockom odlučivali kuda će ići na propovjed i sveti Toma dobi daleku Indiju. Ohrabren Bogom, mnogo je naroda tamo obratio hrišćanskoj vjeri, ustanovio crkvu i postavio svještenike i episkope.

Između ostalih, obratio je i dvije sestre, žene dvojice kneževa Tertijanu i Migdoniju. Knez Muzdije, Tertijanin muž, kome je apostol krstio ženu i sina Azana, osudio je svetitelja na smrt. Tako je sveti Toma okončao svoj zemni život.

Prije smrti i on je, kao i drugi apostoli, bio čudesno prenet u Jerusalim na pogreb Presvete Bogorodice. Pošto je stigao kasno zamolio je da otvore grob Prečiste, ali njeno tijelo ne bješe tamo. Bog je već uzeo svoju majku u naselje nebesko. Tako je sveti Toma svojim nevjerovanjem utvrdio vjeru u vaskrsenje Isusa Hrista, a svojom docnjom otkrio čudesno proslavljenje Majke Božje.