Školski rječnik koristi se u FBiH, ali i u školama u Republici Srspkoj koje imaju nacionalnu grupu predmeta po planu i programu Unsko-sanskog, Tuzlanskog i Srednjobosanskog kantona.

U njemu se, prenosi "Euro Blic", "đikan" tumači se kao "seljačina, neotesani mladić, obično pravoslavac brđanin, stočar, čobanin, bosanski pravoslavac četničkog porijekla koji je genetski četnik“, uz navođenje primjera "poklaše nas đikani".

Tumačenje riječi "balvangrad“ pežorativno je predstavljeno za naselja poput Sokoca, Han Pijeska, Pala i Rogatice, a pridev "balvangradski" koristi se za mentalitet, pa se tako opisuje kao "sirov, dinarski, uglavnom onaj pravoslavni ruralni u Bosni".

Između ostalog u rječniku nema riječi "ustaša“, dok "četnik" nije predstavljen kao pripadnik pokreta već "srpske vojske koja je kroz istoriju počinila velike zločine nad bošnjačkim stanovništvom".

Rječnik "četnikušu" tumači kao "pripadnicu srpske vojske", ali i "Srpkinju u Bosni sklonu nacionalnoj mržnji i netrpeljivosti".

Inače, dok je u rječniku srpskog jezika riječ "džihad" predstavljena kao islamski vjerski rat, u Jahićevom rječniku to je "rat za odbranu vjere“. 

Niz je primjera za pogrdne izraze na račun Srba, a profesor na katedri za srpski jezik na banjalučkom Filozofskom fakultetu Mirjana Vlaisavljević objašnjava da se "rječnik ne pravi preko koljena", već da u njegovom radu učestvuju brojni saradnici koji su, najvjerovatnije, dobili smjernice za ovakvo definisanje rječnika.

"Ovako otrovno štivo, sa ratno-huškačkom retorikom, godi samo otrovnom uhu. Sigurna sam da bošnjački narod ovo nije zaslužio, a pitam se gdje bi stigli kada bi i Srbi na ovakav način napisali školski rječnik", navodi Vlaisavljević.

Direktor Republičkog pedagoškog zavoda Predrag Damjanović podsjeća da su se predstavnici entitetskih ministarstava prosvjete još prije desetak godina dogovorili da će izbaciti iz literature uvredljive sadržaje što je, kako kaže, Republika Srpska i učinila.

Prema mišljenju lingviste Miloša Kovačevića, prenosi Radiotelevizija Republike Srpske, rječnik pokazuje da se u školstvu na sistematski način širi mržnja.

Kovačević navodi da je u odnosu "bosanskih" lingvista i istoričara poznat svojevrstan govor mržnje prema Srbima i da se na taj način "povampiruje govor o Srbima iz vremena Ante Starčevića, kada su se u odrednicama vezanim za Srbe birale najpogrdnije riječi".

"Ovo što radi Dževad Jahić još je gore, jer umjesto odrednica koje podrazumijevaju leksičko ili denotativno značenje, on navodi konotativno i lično, kojim hoće da pojedine riječi prevede na kolektivno nacionalno bošnjačko značenje", smatra Kovačević.

Govoriti o pojedinim pojmovima i vezivati ih za Srbe na taj način, ukazuje lingvista, zapravo znači izazivati mržnju prema njima i ne željeti ih ni kao komšije, a kamoli u istoj državi.

Tanjug