Nije reagovala ni na hindi, a u popodnevnim satima sastala se s jednom iranskom porodicom koja je pokušala s njom razgovarati na farsiju, ali ni na taj jezik nije odreagovala, prenosi Blic.

Danas bi trebalo da je posjeti gospođa iz Pakistana, tradicionalna muslimanka i izvorna govornica urdua, kojoj bi se djevojčica mogla osjetiti bliskom jer bi izgledom mogla podsjetiti na žene iz njenog kraja, a doći će i govornik jezika paštu koji se govori u Avganistanu.

- Teško je biti siguran je li izostanak reakcije na te jezike posledica nerazumijevanja ili djetetove blokade. Ona se pri prvom kontaktu s osobama isključi, istrenirano se smiješi i pristojno ponaša, ali ne reaguje. Stiče se utisak kao da je uvježbana - kaže Jasna Ćurković Kelava, direktorka Dečijeg doma Zagreb u kojem djevojčica živi poslednjih mjesec dana.

Ostavljena u parku

Podsjetimo, djevojčica, za koju stručnjaci pretpostavljaju da je u dobi između dvije i tri godine, pronađena je početkom oktobra u Velikoj Gorici, u vrijeme kad su prve izbjeglice stigle do Zagreba.

Djevojčicu je zbrinuo sistem Socijalne zaštite a pokrenut je i postupak utvrđivanja njenog identiteta kao i potraga za njenom porodicom.

Do današnjeg dana ni Crveni krst, ni UNHCR, ni ministarstva unutrašnjih i spoljnih poslova nisu pronašli nikakav trag da je iko igdje traži.

Angažovane su osobe koje govore romski, turski i arapski, ali djevojčica nije reagovala na te jezike. Jedinu reakciju pokazala je na izgled i govor 16-godišnjeg dječaka Karima, pakistanskog porijekla, koji je većinu života proveo u Pakistanu.

Iako nije ništa govorila, razveselila se kada ga je vidjela, a klimanjem i odmahivanjem glave odgovarala je na njegova pitanja. Dječak je govorio urdu.

- Javlja nam se jako puno ljudi koji žele da pomognu djevojčici da pronađe porodicu. Pokušavaćemo da saznamo kojim jezikom govori i kako je završila ovdje. Vjerujemo da se teško otvara tokom prvog susreta pa ćemo neke govornike stranih jezika zamoliti da dođu nekoliko puta kako bi se djevojčica s njima sprijateljila - kaže Ćurković Kelava.

Vrijeme nije saveznik djevojčice i važno je da joj se pomogne što je prije moguće, kaže Maja Sporiš, zamjenica ministarke socijalne zaštite i članica Nacionalnog savjeta za izbjeglice.

- Djevojčica je jako mala, brzo uči hrvatski jezik i, u skladu sa svojom dobi, mogla bi vrlo brzo zaboraviti i svoj jezik i porijeklo. Jako nam je važno da se to ne dogodi - kaže Sporiš.

U pronalaženje prevodioca uključile su se i brojne nevladine organizacije, prije svega inicijativa "Are you Syrious?" čija je jedna od inicijatorki Lejla Juranić stupila u kontakt sa asistenticom na Filozofskom fakultetu, koja govori urdu, s kojom je juče posjetila djevojčicu.

Pitanje fotografije

- Ni na bazične stvari na jeziku urdu, na pitanja poput "kako se zoveš" ili "dodaj mi", nije reagovala. Zato smo kontaktirali jednu porodicu iz Zagreba, u kojoj je otac Iranac i govori farsi i imaju dijete sličnih godina, koje takođe govori farsi. Plan je da se djeca upoznaju i združe da vidimo hoće li na taj jezik reagovati. Međutim, budući da nam je važan svaki dan prije nego što zaboravi svoj jezik, zamolićemo vlasti da nam dopuste da objavimo njenu fotografiju u javnosti kako bi je vidjelo što više ljudi. Izuzetno poštujemo pravo djeteta na privatnost, ali je sada objava njene fotografije krajnje opravdana - kaže Juranić.