Srebrenica. To je riječ koja sublimira mržnju bez smisla koja je zavladala Balkanom tokom krvavog raspada zajedničke domovine, i koja najslikovitije prikazuje šta mržnja može kad joj se pusti na volju. Kako tada tako danas.
Srebrenica. Sjutra će opet u njoj biti sahrane. Sahranjivaće se njene žrtve, pored onih sahranjenih proteklih godina. Opet će se pričati iste priče o brojkama, o genocidu, o njegovim definicijama, o priznanju i prihvatanju krivice, o mrtvima. O mržnji.
Srebrenica. Grad u kojem su u jednom danu nestale hiljade. Ne treba biti puno pametan da bi znao šta je to, za to ne trebaju definicije. Mržnja koja je dovela do tog dana, nastala je u besmislu koje sa ove distance niko ne umije da objasni. A svi se sjećamo tog dana i Srebrenice. Kada bi kao ljudi, a ne kao narodi, smogli snage da prihvatimo tuđu nesreću kao svoju a tuđe žrtve kao svoje, onda bi Srebrenica mogla biti naše zajedničko groblje. Groblje mržnje koja je do nje dovela.
Ali ne. Mržnja ne umire, iako se razlozi genocida koji je zahvatio sve nas a ne samo Srebrenicu, i sa ove distance ne umiju objasniti. A svi smo joj bili svjedoci. I oni koji su u njoj učestvovali, bilo kao žtrve bilo kao dželati, i oni koji su je ćutke gledali ili obilato potpomagali, zarađujući na mržnji koja je dovela do Srebrenice i do njoj sličnih stratišta.
Mržnja. Da bi neko ko je do juče živio običnim životom danas nekom bio dželat, nije dovoljno da mu neko kaže ili naredi. Potrebno je da u njegovim očima žrtva izgubi svaku vrijednost. A da bi to bilo tako, potrebna je mržnja. Mržnja koju oni koji su do juče živjeli običnim životom ne umiju da objasne, baš kao ni vrijeme u kojem je nastala, niti razloge njenog nastanka.
Srebrenica. To je riječ koja sublimira mržnju bez smisla koja je zavladala Balkanom tokom krvavog raspada zajedničke domovine, i koja najslikovitije prikazuje šta mržnja može kad joj se pusti na volju. Kako tada tako danas. Srebrenica više nije grad, jer oni koji nedostaju bi danas bili taj grad. Srebrenica više nije groblje, jer se oni koji se u njoj sahranjuju vraćaju kući iz nekih jama koje su im bile groblje svih ovih godina, još od onog dana kad je Srebrenica bila samo običan grad, kao Podgorica, Beograd,Priboj ili Bijelo Polje.
Sad zamislite kad bi gore nabrojani gradovi bili isto što i Srebrenica.
Komentari