Svi ljudi zijevaju, ali zijeva i većina životinja kičmenjaka. Zna se da zijevanje ima korisne funkcije, ali je naučnike vjekovima zbunjivalo koje su to funkcije. Niko do sada nije uspio da precizno utvrdi zašto i mi počinjemo da zijevamo kad posmatramo neku osobu koja to čini - uživo, na filmu, video snimku ili kompjuteru.
Jedna teorija zasnovana je na pretpostavci da je zijevanje oblik neverbalne komunikacije. Kod babuna, na primjer, intenzivno zijevanje unutar grupe signalizira da je vrijeme za spavanje, a tipično je da vođa (alfa mužjak) okončava ritual glasnim zijevanjem, široko razjapljenih usta.
Ako su naši preci koristili zijevanje da bi komunicirali kao danas babuni, onda zaraznost zijevanja moglo bi biti nevoljan, genetski programiran fenomen.
Važnije od pitanja zašto je zijevanje zarazno svakako je pitanje zašto neko uopšte zijeva? A svi mi to činimo desetak puta na sat, češće rano ujutro i kasno uveče. U stvari, zijevanje počinje prije rađanja - fetus u materici počinje da zijeva već u 11. nedelji razvoja.
Međutim, malo se pouzdano zna o mehanizmu zijevanja. Zijevanje, najverovatnije, ne pokazuje uvijek potrebu za spavanjem i čini se da nema nikakve veze sa pretpostavkom da naš organizam nema dovoljno kiseonika ili posjeduje previše ugljen dioksida (što bi, teoretski, moglo iziskivati duboko zijevanje).
Ova druga teorija gubi pouzdanost nakon jedne studije iz 1987. godine koja je pokazala da dobrovoljci, podvrgniti udisanju velike količine kiseonika, ne zijevaju manje od onih izloženih visokoj koncentraciji ugljen dioksida - koji, takođe, ne zijevaju više i češće.
Evo nekih najrazumnijih teorija o zijevanju - iako ni jedna od njih nije dobila naučnu potvrdu:
- Zijevanje širi naša pluća i okolna tkiva, štiteći tako osjetljivo tkivo pluća od pucanja. Ovo bi moglo da objasni zašto češće zijevamo u vrijeme kad nam je disanje "plitko" (kad smo umorni, kad nam je dosadno ili kad smo tek ustali iz kreveta).
- Zijevanje "distribuira" supstancu po imenu "surfactant", tečnost koja oblaže majušne vazdušne "džepove" u plućima i pomaže im da ostanu otvoreni. Ova supstanca je kritična supstanca koja omogućava novorođenčetu da preživi "izlazak" iz materice. Ova teorija mogla bi da objasni zašto fetus zijeva u toku razvoja, pripremajući se da počne da koristi sopstvena pluća.
- Zijevanje širi mišiće i zglobove i povećava obim srca. Zbog toga, ono priprema tijelo na povišen stepen opreza, posebno posle opuštanja. To objašnjava zašto sportisti i profesionalni muzičari često sebe hvataju kako zijevaju pre perioda naglog porasta aktivnosti. Znak bolesti? Vjerovali ili ne, zeijvanje može biti i signal za bolest. Iako se rijetko može smatrati prvim signalom, intenzivno zijevanje je vrlo upadljivo kod osoba sa multiplom sklerozom; amiotrofičnom lateralnom sklerozom (ALS, takođe poznatom i kao Lou Geringova bolest).
Zijevanje se pojavljuje nakon povreda od radioaktivnosti (kao u slučaju radiološke terapije); zabilježeno je i kod osoba koje primaju terapiju protiv Parkinsonove bolesti.
Rijetko, zijevanje u velikoj mjeri može najaviti početak migrene. S druge strane, zijevanje se rijeđe primjećuje kod oboljelih od šizofrenije. Nije jasno zašto ove bolesti mogu određivati učestalost zijevanja kod neke osobe.
Istraživači su primijetili da stimulacija nekih djelova mozga kod životinja i ljudi može provocirati zijevanje. Izvjesne supstance, prenosioci poruka u mozgu, takođe mogu imati ulogu u zijevanju.
Zato, ma koliko zijevanje izgledalo jednostavno, ono je ipak složeno ponašanje s neizvjesnim zadatkom...
Koliko ste puta zijevnuli čitajući ovaj tekst?
(Izvor:kolektiv.me)
