Šta to zapravo znači? Sjećanje o događajima iz prošlosti može biti duboko potisnuto i jako povezano sa čulima. Neki mirisi i zvuci mogu evocirati davnašnje scene iz djetinjstva. Veza nekada biva očigledna, a nekada je obavijena velom tajni: narandžasta boja vas podsjeća na jednu sobu; svaka konzerva vas asocira na tugu i gubitak bliske osobe; miris kafe podsjeća vas na onu spravu za pečenje kafe koju je koristila vaša baka i na balkonu pekla kafu, dok vas je uz miris kafe darivala nesebičnom ljubavlju…

Stimulišući čula osvješćujemo emocije koje naviru.

Ljudi dobrog emocionalnog funkcionisanja svjesni su svojih misli, osjećanja i ponašanja. Oni posjeduju funkcionalne načine da savladaju svakodnevne krizne situacije koje su gotovo postale dio svakodnevnice. Oni se osjećaju dobro sami sa sobom i imaju zdrave odnose sa drugima.

Čovjek u svom emotivnom repertoaru poznaje negativne emocije kao što su depresija, strah, bol, kao i pozitivne: radost, zadovoljstvo, ushićenost. Dešava se nekada da se emocionalno zdravlje naruši i njime počnu da dominiraju disfunkcionalne emocije. Takve emocije ne moraju da budu proizvod samo lošeg iskustva, bilo da govorimo o ranom odvajanju djeteta od kuće, smrti bliske osobe, razvodu, već mogu biti i posljedica pozitivnih događanja kao što su preseljenje, rođenje djeteta, zasnivanje bračne zajednice itd.

Tijelo prati naše misli, osjećanja i ponašanja i u skladu sa tim ako ste uplašeni ili uznemireni šalje vam signale da nešto nije u redu.

Kako to tijelo radi? Kao i kod automobila kada mu nedostaje voda pali se ona lampica u lijevom uglu, a kada nedostaje gorivo crvena lampica u desnom uglu. Kada je osoba pod stresom pale se lampice u vidu povišenog krvnog pritiska ili stomačnih tegoba.

Fizički znaci koji nas upućuju na narušeno emotivno funkcionisanje su raznovrsni, počev od promjene apetita, preko bola u grudima, u vratu, opšte slabosti, suvih usta, mučnine, dijareje ili zatvora, ubrzanog rada srca, nesanice, umanjene seksualne funkcija ili potpune disfunkcionalnosti, kratkog daha, zategnutog vrata, preznojavanja…

Preko tijela nekada komuniciramo na svjesnom nivou, a često smo nesvjesni radnji koje činimo, pa tako drugi ljudi na osnovu našeg ponašanja, držanja tijela, boje glasa mogu primijetiti promjenu našeg raspoloženja koju mi negiramo jer je nismo svjesni. Tijelo, budući da je manje podložno svjesnoj kontroli, govori iskrenije od riječi pa preko nevoljnih pokreta drugi lako mogu prepoznati naša osjećanja.

U jednoj terapijskoj seansi primijetila sam da klijent, oženjeni muškarac, u ranim tridesetim, svaki put na pomen njegove supruge počne da vrti burmu na desnoj ruci ili je premješta na lijevu. Kada sam ga pitala šta osjeća dok čini taj pokret, on se zbunio, ali na moj predlog da nastavi da ponavlja taj pokret i dozvoli mu da se razvija, vrlo brzo je seansa pošla u pravcu osvješćivanja jer je klijent ljutito bacio prsten na pod. Tada je, na tjelesnom, a zatim i na kognitivnom nivou, razumio potiskivanje nezadovoljstva vezanog za njegovo zasnivanje bračne zajednice u godinama kada je još uvijek mogao da momkuje, po njegovim riječima.

Razumijevanje razloga za osjećanje tuge, nezadovoljstva, straha, strepnje pomaže u načinu nalaženja načina da se novonastala situacija prevaziđe, dok potiskivanje čini da se osoba osjeća nefunkcionalno i da bez potrebe pounutruje teret nekog događaja.

Svojim mislima i osjećanjima utičemo na stanje svog fizičkog tijela. Kombinacijom racionalnog mišljenja i funkcionalnih emocija obezbijedićemo adekvatan rad tijela i tada će naše emotivno i tjelesno biti u sinhronicitetu.

Ako se desi da vaša disfunkcionalna osjećanja vremenom ne nestaju i ne uspijevate da ih savladate, već ona jačaju i sprječavaju vas da adekvatno funkcionišete, tada je naročito važno da se obratite stručnjaku i u radu sa njim spriječite razvoj anksioznosti ili depresije.

Možda niste navikli da sa nepoznatom osobom razgovarate o svojim emocionalnim problemima, no treba da znate da određeni simptomi mogu odmah da se uoče i da se na odgovarajući način saniraju. Ne zaboravite da viševjekovna iskustva naših učitelja i nas svjedoče o postojanju liječenja putem riječi, a često upravo takav lijek poboljšava emocionalno stanje.