U predgovoru za knjigu dr Nela Savković Vukčević konstatuje da je Lompar „ljubavnik istorije, gospodar riječi, podanik vještica“.
Dokument i mašta
- Kada razgrnemo guste velove slutnje i aluzije, kada potražimo pjesnika, kao što on u vrijeme „mačeva i vračeva“ pronalazi ženu, možemo reći da Mladen Lompar diegetički pretapa dokument i maštu, da od istorije uzima kraljice, princeze, vladare, kaluđere, a vraća ljude koje je svojom duhovnom alhemijom oplemenio, oživio ih tumačenjem, izmišljenim tekstom, dodatom emocijom, pa tako postao umjetnik koji ima moć da „nastavlja prošlost, a ne samo da je prikazuje“ – zapisala je Nela Savković-Vukčević.
Ona naglašava da su pjesme Mladena Lompara blistavo sarječje na crnogorskom poetskom nebu i da se „kao vrstan istoričar umjetnosti Lompar sprepušta slikama-porukama, čime bogati estetski utisak i semantičke slojeve“.
- Otuda figuralnost, otuda i doživljaj da prisustvujemo stvaranju, a ne završenom činu, baš kao što se Lesing osjećao gledajući Ahilejev štit u trenutku dok pod Homerovom rukom izranjaju likovi. Danas bi rekli: Hologramska slika – zapisala je Nela Savković-Vukčević.
Čaroban glas
Posebnu draž ovom izboru iz poezija Mladana Lompara daju njegove pjesme u prozi.
- Sve što ne može da saopšti ili da naslika svojim stihovima, on govori pjesmama u prozi – zapisala je Tanja Bakić.
Ona konstatuje da Lompara pjesnika najviše okupira dihotomija prolazno/ beskonačno, koja je u njegovim stihovima data preko kruga, tj. ciklusa kao simbola beskonačnog (čemu i lirski ciklusi pod nazivima: „Orfejeva priča“, „Slike uz kišu“, „Tri pisma Darinki“, „Devet krugova sna“, „Devet gorskih ruža“…) kojem on suprotstavlja simbole konačnog (svaki od ovih ciklusa se bavi temama konačnog – prolaznosti ljudske sudbine).
U bilješci prevoditeljke koja je objavljena uz ovo izdanje DANU, Tanja Bakić konstatuje da je „pjesnički glas Mladena Lompara čaroban“.
- Kompleksnost i raznovrsnost tema kojima se on bavi, unikatnost tog lirskog jezika, potajna muzikalnost kako pjesama, tako i njegovih pjesama u prozi, lucidnost njegove rekonstrukcije onoga što se teško rekonstruisati može (istorija i mit), čine ovog pjesnika draguljem crnogorske književnosti – zapisala je Tanja Bakić.
Sažimanje iskona i sadašnjosti
U predgovoru knjizi „Putanja konačnosti“ Nela Savković-Vukčević piše da je „zadivljujuće je kako Lompar sažima iskon i sadašnjost, kako mu je urođen apolonijski intelektualizam i dionizijsko (Platonovo) „plemenito ludilo“.
- Dostojanstven, nesputan, čulan – podstiče sinestezijsko fantazijsko mišljenje. Pjesnik ne čezne za rajem, on ga se samo sjeća – kroz grijeh, a grijeh razumije kroz mudrost – zapisala je dr Nela Savković-Vukčević.
Izvor:(Pobjeda)
