Blaga Marija spada u nepokretne praznike i iako nema “crveno slovo” u crkvenom kalendaru, toga dana se, kao ni na Ognjenu Mariju i Svetu Petku, ništa ne radi u kući niti u polju.
Sveta Marija Magdalena bila je rodom iz grada Magdale u Siriji, zbog čega je i nazvana Magdalena. Mučena od sedam zlih duhova, ona je čula za Hrista Spasitelja kako izgoni đavole i iscjeljuje od svih bolesti. Stoga ona dođe k njemu, koji u to vrijeme pohodio gradove i sela u Galileji propovedajući Jevanđelje, iscjeljujući Svojom božanskom silom i svuda čineći dobro svima.
Gospod milostivo pogleda na nju i istjera iz nje ljute mučitelje – sedam đavola, i ozdravi joj ne samo tijelo nego i dušu. On joj prosvijeti um svetlošću poznanja istine, da bi vjerovala u Njega – istinitog Mesiju, Sina Božjeg, poslanog od Boga Oca na spasenje svijeta. I tako Marija postade učenica Hristova i njegova sledbenica, i sa ostalim svetim ženama mu je služila sve do Njegovog stradanja.
Zajedno sa Presvetom bogorodicom tugovala je pod raspetim Hristom na Golgoti i tri puta je posjetila njegov grob. Jevanđelja po Jovanu i Marku prenose da je Marija prva vidjela uskrslog Isusa.
Ona je, takođe, bila i prva blagovjesnica vaskrsenja Hristovog. Prema predanjima, nakon Hristovog stradanja je posjetila Rim, gdje je caru Tiberiju darovala crveno bojeno jaje i pozdravila ga riječima: “Hristos vaskrse!” (vjeruje se da je običaj farbanja vaskršnjih jaja vezan za ovaj događaj) i pred njim optužila Pontija Pilata, rimskog prokuratora u Judeji, da je nepravedno osudio Isusa. Pilat je potom iz Jerusalima premješten u Galiju, gdje je od teške bolesti i preminuo.
Marija se potom vratila iz Rima u Efes kod Jovana Bogoslova, kome je pomagala u propovijedanju jevanđelja. Sa velikom ljubavlju prema Isusu i sa velikom revnošću propovijedala je ona jevanđelje svetu kao Hristov apostol. Život je završila mirno u Efesu, a njene svete mošti kasnije su prenijete u Carigrad.
Blaga Marija je, po narodnom vjerovanju, sestra Svetog Ilije Gromovnika. Praznik posvećen Blagoj Mariji je i dan Eparhije budimljansko-nikšićke i mnogih drugih pravoslavnih institucija. Spada u nepokretne praznike i iako nema "crveno slovo" u crkvenom kalendaru, toga dana se,kao ni na Ognjenu Mariju i Svetu Petku ništa ne radi u kući niti u polju.
Kaže predanje da "dobre i poštene žene, koje žive ispravnim i bogougodnim životima" uvijek, a naročito na današnji dan, imaju zaštitu ove Blage Marije.
Narod vjeruje da, ako na njen praznik, žene odu u crkvu, pomole joj se i zapale svijeću, mogu tražiti ispunjenje jedne želje i svetiteljka ih svakako neće odbiti.
Komentari