Sretenje se u narodu tumači kao dan kada se sreću zima i ljeto. Ponegdje se kaže i Obretanje, jer se ovog dana obrće zima u ljeto. Zato se priča da kad se sretnu zima i ljeto na Sretenje, onda zima kaže ljetu:

“Ti meni daješ gole i bose ljude, a ja tebi obučene”, a ljeto odgovara: “Istina, ali se meni mnogo više raduju nego tebi.”

Iz ovih pričanja očigledna je stara narodna podjela godine na zimu i ljeto.

Vjeruje se da na ovaj dan mečka izlazi iz svog skloništa i pogleda da li ima sjenku. Ako je ima, onda se okrene i vraća u pećinu da odspava još šest nedjelja, koliko će zima trajati. Ako nema sjenku, onda se odgega u šumu u potrazi za hranom.

Običaj je da se na Sretenje obavezno pale svijeće, jer se smatra da plamen ima skrivenu čarobnu moć i da će kuću štititi od grmljavine i drugih nesreća.

Vrapci do Sretenja biraju svoje nevjeste, a na ovaj dan se vjenčavaju i tada su najglasniji i najbučniji.

Djevojke dobro gledaju koga će prvo ujutru sresti, jer se vjeruje da će i budući mladoženja ličiti na mušku osobu koju su tog jutra srele.

Slavi se kao krsna slava.