Ova svetkovina se obilježava u poslednju, šestu nedelju Časnog posta i posvećena je uspomeni na vaskrsenje Lazara i na svečani ulazak Hristov u Jerusalim.

Vrbica je za pravoslavne hrišćane praznik dječje radosti, jer je, prema jevanđelju, Hristos polazeći u Jerusalim rekao: "Pustite djecu k meni, jer takvih je carstvo nebesko".

Na taj praznik se u pravoslavne hramove unose vrbove grane koje tu ostaju do nedeljne liturgije, na Cvijeti, kada se obavlja ritual blagosiljanja vrbe.

Vrbove grane koje se potom dijele narodu, simbolizuju palmine grane kojima su hrišćani pozdravljali Spasitelja Isusa Hrista na ulasku u Jerusalim.

To je praznični dan u kojem se ne rade teži poslovi. Ovoga dana djeca su išla sa učiteljem i sveštenikom da naberu vrbove grančice, koje su donošene u crkvu gdje su, sjutradan, na Cvijeti, osvještavane i razdavane prisutnima koji su ih nosili kući i kao svetinju i držali za ikonom.

Vrbica je dan dječje radosti. Djeca pjevaju pjesme i vesele se uz zvuke zvončića koje nose οko vrata. U nekim krajevima se od vrbovih prutića plete vijenac i njime kiti ikona. Vrbicu obično u crkvu nose djeca u subotu popodne da bi je ostavili u crkvi da se na Cvijeti, na jutrenju, okadi i očita molitva, a grančice se posle dijele narodu.

Na taj praznik se obično bere cvijeće, ali se nikako ne unosi u kuću, već se drži u dvorištu u posudi sa vodom! To je jedna stvar, koju nikako na ovaj dan ne smijete da zaboravite, jer je u narodu uvreženo vjerovanje da “kući neće ići” ako se o ovo pravilo oglušite.

Cvijećem se rano ujutru kiti kuća, a vodom u kojoj je stajalo, umivaju se ukućani. Običaj je da se tog dana mladi međusobno daruju cvijećem.

Prema predanju, Lazar je, kao kiparski arhiepiskop, živio još 30 godina po vaskrsenju, propovijedajući hrišćanstvo. Pravoslavni vjernici istovremeno proslavljaju i Vrbicu koja, prema kanonu crkve, počinje službama bdenja u navečerje Cvetne nedelje, svečanog ulaska Hristovog u Svetu zemlju.

Taj dan se slavi kao Lazareva subota jer se smatra da je tog dana Isus Hristos vaskrsao Lazara iz groba. Vrbica je uvijek subotom, dan uoči praznika Cvijeti, koji je nedelju dana pred Vaskrs.

Događaj Lazarevog vaskrsenja se, prema jevanđeljima, dogodio u Vitaniji i uvod je u novu vjeru u Vaskrsenje.

Prema jevanđelskom predanju, Hristos je stigao u Vitaniju četiri dana posle smrti Lazareve, oživio ga i digao ga iz groba, pa je taj praznik poznat i kao Vaskrsenje Lazara Četvorodnevnog.

U hrišćanstvu taj praznik ima značenje pobjede života nad smrću i na bogosluženjima se tog dana pominju voljna stradanja Hristova i vaskrsnuće Lazarevo kao jemstvo za vaskrsenje svih vjernika. Vaskrsenje Lazarevo naljutilo je prvosveštenike i, kako kaže jevanđelsko predanje, neposredan je povod za odluku judejske skupštine o pogubljenju Spasitelja.