Mesić je odgovorio i na optužbe hrvatske desnice da je izdajnik zbog svjedočenja u Hagu.

Haška presuda šestorici bosanskih Hrvata i samoubistvo Slobodana Praljka u haškoj sudnici oživjeli su novi talas napada na Mesića, piše "Jutarnji list".

Mesić je svjedočio u postupcima bivšem vukovarskom gradonačelniku Slavku Dokmanoviću, u postupku Slobodanu Miloševiću i u suđenju generalu Tihomiru Blaškiću. 

Suđenja Blaškiću i Dokmanoviću odvijala su se prije njegovog izbora za hrvatskog predsjednika, a u procesu Slobodanu Miloševiću svjedočio je nakon izbora za predsjednika. Na pitanje koja su od tih svjedočenja bila tajna, on kaže: 

"Nema tajnih svjedočenja. Bio sam zaštićeni svjedok i to zato što je 1998. uoči svjedočenja u procesu generalu Tihomiru Blaškiću protiv mene pokrenuta orkestrirana kampanja u kojoj su prednjačile tri novinarke, ili kako smo ih tada zvali, “tri gracije”: Olga Ramljak, Aleksa Crnjaković i Dunja Ujević. One su najviše dizale temperaturu. I zato sam pristao da za početak budem zaštićeni svjedok. To, međutim, ne znači da je riječ o tajnom svjedočenju. Nema tu nikakve tajne", rekao je on. 

U sva tri postupka za svjedoka ga je predložilo tužilaštvo. 

Na pitanje šta misli o optužbama da su baš njegova svjedočenja dovela do osuđujućih presuda bosanskim Hrvatima, Mesić kaže da su to “konstrukcije”. 

"Tihomir Blaškić je živ i može i on o tome da se pita. Na svjedočenju Blaškiću, o njemu sam rekao jednu jedinu rečenicu - da ne znam ništa o njegovom ratnom putu i da smo se samo jednom sreli u saborskom kafiću - on je bio u odori generala HVO-a. Ja sam u tome procesu govorio o politici Hrvatske i tadašnjoj politici Jugoslavije. Potpuno je druga stvar smeta li to nekoga", kazao je. 

Optužuju ga i da je teretio hrvatski državni vrh za umiješanost u rat u Bosni i Hercegovini. 

"To su konstrukcije. Govorio sam ono što je zabilježeno na više mjesta u svim mojim svjedočenjima pred Haškim sudom. Zašto me ne pitaju o svjedočenju u slučaju Slobodana Miloševića i Slavka Dokmanovića? Zašto one koji me napadaju to ne interesuje? U Beogradu sam 1990. razgovarao s Borislavom Jovićem koji je u isto vrijeme kad i ja bio član Predsedništva SFRJ. Rekao sam mu da bi bilo dobro da zaustavimo “balvan revoluciju”, da sjednemo za sto, da pitanja koja moramo razriješiti razriješimo bez oružja jer rješavanje problema balvanima Srbe u Hrvatskoj vodi u samoubistvo. Pitao sam ga da li su Srbiji potrebni Srbi u Hrvatskoj. Odgovorio je - ne. Pitao sam ga treba li Srbiji hrvatska teritorija. Odgovorio je - ne treba. A, šta vama treba, pitao sam. Odgovorio je - nama treba 63 odsto Bosne i Hercegovine. To je, rekao mi je, bilo srpsko, jeste srpsko i srpsko mora ostati. Rekao sam - ako je to tako, idemo onda ti, ja, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević sjesti za sto pa da vidimo o kojim problemima se u Hrvatskoj radi, pa da se oni pokušaju riješiti kroz institucije u Hrvatskoj, bez balvan-revolucije i oružja. Zvao je Miloševića i on se složio. Odmah sam sjeo na avion i odletio u Zagreb jer nisam htio o tome s Tuđmanom razgovarati telefonom. Prenio sam prijedlog Tuđmanu i on se složio. Međutim, to je Tuđmanu bio signal da bi bilo dobro da on sjedne s Miloševićem i on je zaista za januar 1991. dogovorio njihov susret u Karađorđevu", ispričao je Mesić. 

On dodaje i da je to bio prvi fizički susret Tuđmana i Miloševića. 

"Taj se susret održao bez mene, a Milošević je na njega došao bez Borislava Jovića. Uvijek sam petkom i subotom dolazio iz Beograda u Zagreb, i mi smo ga čekali da se vrati iz Karađorđeva. Prije toga susreta rekao sam mu da ne smeta što se on održava u Karađorđevu, ali on je rekao - sasvim je svejedno gde ću se s njim naći, najvažnije je da čujem šta on želi. Na taj sastanak u Karađorđevu iz Hrvatske su otišli Tuđman i šef njegovog kabineta Hrvoje Šarinić. Kad su se njih dvojica vratili iz Karađorđeva, sastali smo se s ljudima iz tadašnjeg hrvatskog državnog vrha. Imali smo po stolovima kafu, čaj, neko piće. Tuđman je ušao u sobu i rekao: “Raščistite odmah stolove, Hrvoje, daj karte.” I tada je Tuđman objasnio šta Milošević predlaže. Rekao je da Hrvatskoj predlaže banovinske granice plus Cazin, Kladušu i Bihać. Prenio je što mu je tačno rekao Slobodan Milošević. Rekao je: “Franja, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, to meni ne treba, to je takozvana ‘turska Hrvatska’”. Upitao sam Tuđmana - a šta kaže Alija? Odgovorio mi je: “Šta ima Alija pitati, kad se hrvatske i srpske škare slože, nema se Alija što pitati”. Rekao sam mu - slušaj, to onda znači rat. Rekao je: “Ma kakav rat, to je izbjegavanje rata”. Tako je otprilike tekao taj razgovor. Posle toga Tuđman je otišao i na drugi sastanak s Miloševićem". 

Na pitanje da je već u januaru 1991. nakon prvog susreta Tuđmana i Miloševića znao da njih dvojica dogovaraju podjelu BiH. Mesić odgovara potvrdno. 

"To je bio predlog Slobodana Miloševića. On nam nije rekao da je to prihvatio već da je to predlog Slobodana Miloševića, ali bilo je očito da je s tim predlogom bio oduševljen. Na drugi sastanak s Miloševićem, Tuđman je otišao u jedno drugo lovište, Tikveš, ali mene više nije zvao na sastanak na kojem je referisao o njemu, tako da ne znam što je na kraju dogovoreno. U svakom slučaju, predlogom Slobodana Miloševića na prvom sastanku o podeli Bosne bio je oduševljen", rekao je Mesić u intervjuu za Jutarnji.