Kada se snađete na lokalnim putevima kojima je u Martinićima išarana Bjelopavlićka ravnica i uputute se pod martinićku Gradinu, na imanju Saveljića očekuje vas kutak za koji ne bi ste mislili da ga možete naći u Crnoj Gori. Farma magaradi ali ustrojena tako da magarci uživaju.

Foto:Kodex

Iz štale se čuje muzika, i sudeći po onom što slušaju, magarci iz Martinića imaju istančan ukus. Život im prolazi u druženju sa posjetiocima koji su češći nego što možete i pretpostaviti. Jer, iako je posjeta farmi zamišljena nedjeljom od deset do jedan, Saveljićii nikog ne vraćaju sa kućnog praga. A djeci se uvijek obraduju.

Foto: Kodex

Na imanju i dva psa, Šon i Hans, oba razmaženi od strane vlasnika i onih koji dolaze u posjetu, prave vam društvo dok obilazite životinje koje su toliko navikle na pažnju posjetilaca da Šon i Hans znaju i da budu i ljubomorni. Mada ni pseći život među magarcima nije loš.

Farmu magaradi u Martinićima osnovao je ornitolog Darko Saveljić na svom porodičnom imanju. Njegov otac Dragan brine o farmi na kojoj Saveljići dočekuju goste iz čitavog svijeta. A dolaze moglo bi se reći, u svako doba dana i noći. To malo remeti ustaljeni ritam koji ostale životinjske farme imaju ali su magarad iz Martinića ipak svjetski poznate životinje, pa se shodno tome i vlasnici farme ponašaju.

Foto:Kodex

Od gostiju su im ipak najmilija djeca. A djeca se i najiskrenije obraduju druženju sa magarcima. Dešava se da se na farmi organizovano pojave grupe iz vrtića, pa da dječija graja uljepša i farmu i pitomu Bjelopavlićku ravnicu. Jedino djeca imaju pravo da jašu magarad, i to ne sva. Samo ona kojima bi jahanje magaradi moglo biti terapija. Jer magareći hod ima ritam kao i ljudski, što djeci pomaže da prohodaju. To se zove hipoterapija.

Foto: Kodex

Farma koja je nastala kao sklonište za životinje, koje u Crnoj Gori nemaju neki status, ne naplaćuje posjete svojim gostima. Ulaznica vam može biti kilogram jabuka ili šargarepa, štucna hljeba ili nasmijano lice. Jer sa bilo kojim drugim licem nemate pravo pristupa farmi. A Saveljići će vas dočekati sa osmjehom, ponuditi čašću kao i svaki drugi domaćini kad im gosti dođu. Već je četvrta godina kako farma postoji i sa početnih desetak životinja broj se utrostručio a otprilike se utrostručio i broj onih koji obilaze ovaj neobičan kutak u Martinićima.

Foto:Kodex

Trenutno se na farmi muzu dvije magarice. Prosječno daju pola litra magarećeg mlijeka dnevno. Litar tog mlijeka košta 50 eura. To bi otprilike bio finansijski dio priče o farmi magaradi. A samo mlijeko je ekstremno ljekovito. Pomaže u liječenju bronhitisa, kašlja, a pomaže i kod upale pluća i astme. Saveljići mlijeko prodaju ali kad dođu roditelji da pazare za svoju djecu, Saveljići ga daruju. U to smo se uvjerili.

Foto: Kodex

Kao što smo se uvjerili i da odnos sa životinjama, kakav je na farmi magaradi u Martinićima, donosi puno radosti i životinjama i posjetiocima. Vidjeti magarad, pse, mačke, kokoške, ćurke... kako šetaju slobodno i kako se druže, budi nadu i u ljude. Da bi mogli isto tako.