Iznenadni sastanak s kineskim predsjednikom Si Đinpingom u Pekingu ove nedelje bio je njegov prvi izlazak iz Sjeverne Koreje od dolaska na vlast 2011. godine, prema navodima sjevernokorejske državne televizije.
Ipak, Peking je samo početak njegovih ambicioznih posjeta, a postavlja se pitanje otkud ta iznenadna Kimova sklonost putovanjima u inostrastvo.
Na redu je sastanak s južnokorejskim predsjednikom Mun Džae-inom, južno od demilitarizovane zone između dvije Koreje, a potom i susret s američkim predsjednikom Donaldom Trampom, na za sada nepoznatoj lokaciji.
Čuju se i glasine da Kim razmatra susret s predsednikom Rusije Vladimirom Putinom, dok japanski premijer Šinzo Abe, jedan od najoštrijih kritičara sjevernokorejskog lidera, takođe želi da razgovara s njim uživo.
Kina, nesumnjivo najvažniji ekonomski partner Sjeverne Koreje, pooštrila je prethodnih mjeseci sankcije Pjongjangu kako bi povećala pritisak na Kima da ublaži nuklearni program. Kim nije pokazao volju da se povinuje Pekingu, ali njegov neočekivan odlazak u Kinu u potpunosti je promijenio taj narativ.
Za sada nije poznato o čemu su Kim i Si razgovarali. Izvjesno je da je Si, primivši Kima prije drugih lidera, potvrdio primarnu ulogu Kine u smanjenju tenzija na Korejskom poluostrvu, i da će zahvaljujući toj posjeti Kim biti bolje informisan i manje izolovan na sastancima s Munom i Trampom.
Kimov sastanak s južnokorejskim predsjednikom, planiran za kraj aprila, simbolički je veliki korak napred posle godinu dana napetosti zbog raketnih i nuklearnih proba Pjongjanga i oštre retorike. Kim je pružio ruku pomirenja u januaru i obećao da će poboljšanje odnosa sa Seulom biti jedan od njegovih prioriteta u ovoj godini.
Kad je riječ o sastanku s Trampom, ima više nepoznanica kada će i gdje, a neki bi dodali i da li će biti održan.
Umjesto da to sama objavi, Bijela kuća je prepustila delegaciji Južne Koreje da obavijesti javnost da je Tramp pristao na Kimovu ponudu da se sastanu "do maja". Gotovo ništa zvanično nije objavljeno posle toga.
Za priliku da stane rame uz rame s "liderom slobodnog svijeta", Kim bi mogao da oslobodi tri američka državljanina, ali za sada najveći znak pitanja stoji uz riječ denuklearizacija.
Kim je često koristi u poslednje vrijeme, što neki zvaničnici u Vašingtonu tumače kao moguću spremnost Kima da pregovora o svom skupom nuklearnom arsenalu. Međutim, drugo tumačenje je da on govori o trajnom povlačenju svih 30.000 američkih vojnika iz Južne Koreje i o nizu bezbjednosnih garancija koje bi dovele do formalnog okončanja Korejskog rata, vođenog od 1950. do 1953. godine.
Sastanak Kima i Putina ne bi trebalo da bude naročito zagonetan. Putin ima relativno prijateljski stav prema Kimovom režimu i aktivno pokušava da učvrsti veze, uprkos međunarodnim sankcijama.
Rusija i Sjeverna Koreja nedavno su potpisale sporazum o saradnji u naučnom istraživanju i mogle bi da diskutuju o novom mostu na granici.
Bolji odnosi s Moskvom mnogo bi značili Pjongjangu, teško pogođenom padom Sovjetskog Saveza koji je 90-ih godina doprinio smrti stotina hiljada sjevernokorejanaca od gladi, posle čega veze nikad nisu bile kao prije.
Uz potencijalne ekonomske koristi, bliži odnosi s Rusijom važni su Kimu i kao balans protiv kineskog uticaja i kao tampon protiv Vašingtona i njegovih saveznika.
Zaglavljen u korupcionaškom skandalu, japanski premijer Abe nedavno je nagovijestio da i on želi da se sastane s Kimom, pošto njegova zemlja ima velike probleme sa Sjevernom Korejom koji prevazilaze nuklearno pitanje.
Bivši sjevernokorejski lider Kim Džong Il priznao je na samitu dvije zemlje 2002. godine da je njegova zemlja otela japanske gradjane 70-ih i 80-ih. Nekoliko njih je vraćeno u Japan, ali Tokio od tada traži više informacija, a taj spor izaziva oštra sporenja.
Abe je zabrinut da će pitanje otmica ostati neriješeno, ako on ostane po strani dok se Kim sastaje s liderima drugih zemalja. A cijena za to mogla bi da bude veoma visoka.
Pjongjang će za normalizaciju odnosa zauzvrat vjerovatno tražiti da Japan plati više za štetu iz perioda kolonizacije Korejskog poluostrva, od 1910. do 1945. godine. Neki stručnjaci procjenjuju da bi moglo biti riječi o milijardama dolara odštete.
Izvor: Beta
Komentari