Da li znate da je pojam menopauze u starom Rimu bio potpuno nepoznat. S razlogom, jer je prosječan životni vijek žene bio samo 23 godine. Danas, kada uslovi omogućavaju duži život, uopšte nije svejedno kako će pripadnice nježnijeg pola živjeti kada se pojave prve naznake menopauze, a pogotovo kada u nju duboko "zagaze".

Ovaj neizbježni fiziološki proces praćen disbalansom, a nakon toga i iščezavanjem životno važnih reproduktivnih hormona, ne može da se zaustavi, ali zahvaljujući savremenoj medicini hormonskom terapijom može da se nadomjesti ili makar ublaži.

Ističući da savremena žena i nakon 50. godine želi da se dobro osjeća i vodi kvalitetan zdrav život ispunjen zadovoljstvom u psihosocijalnoj sferi sa optimalnim intelektualnim kapacitetima, specijalista ginekologije i akušerstva iz GAK "Narodni front" profesor dr Svetlana Dragojević Dikić, član Internacionalnog udruženja za menopauzu i potpredsjednik Multidisciplinarnog udruženja za menopauzu i andropauzu, kaže:

"Za ženu nema kvalitetnog života bez normalne koncentracije estrogena, progesterona i testosterona. S obzirom na najnovija saznanja iz oblasti endokrinologije menopauze, danas je nedopustivo lišavanje žena odgovarajuće terapije. Ne samo radi liječenja simptoma menopauze već i prevenisanja neizbežnih komplikacija, kao što su osteoporoza, arterioskleroza, hipertenzija, koronarna bolest, šlog, poremećaj mentalnih funkcija"

Foto: Ilustracija

Šta u tom smislu sve može da se učini?

"Kod mladih žena sa prevremenom insuficijencijom jajnika, odnosno ranom fiziološkom menopauzom, koja počinje prije 40. godine, preporučuje se primjena viših doza hormonskih preparata. Na ovaj način rješavaju se vazomotorne smetnje kao što su valunzi ili talasi vrućine, noćno znojenje, lupanje srca, nesanica, napetost, slabljenje pamćenja, napadi panike, smanjena seksualna želja...

Istovremeno, dugoročno se smanjuje mogućnost nastanka navedenih bolesti usljed deficita estrogena. Osim toga, uz postojeću terapiju može da se potencijalno realizuje i fertilitet, odnosno rađanje. Na ovu populacionu grupu posebno se obraća pažnja, jer je primijećeno da u posljednjih nekoliko godina pokazuje tendenciju rasta", navodi Dragojević Dikić.

A za žene starije od 50 godina?

"Da bi se preduzeli valjani terapijski koraci, prvo mora potpuno da se sagleda stanje svake žene individualno. Budući da su receptori za estrogen prisutni na svim krvnim sudovima, simptomi deficita njegovog primarnog sastavnog hormona estradiola jasno su izraženi u cijelom tijelu.

Osim vazomotornih tegoba, ona osjeća i bolove u kostima, mišićima i zglobovima, kao i promjene krvnog pritiska, koji je do tada bio uredan. Istovremeno, smanjuje se želja za polnim odnosom, partner i porodica se udaljavaju, griješi se na poslu, što predstavlja poseban problem i za sredinu i za ženu, jer živi nekvalitetnim životom.

S obzirom na to da postoji rješenje, ovakvi poremećaji ne smiju da se ignorišu. Na to nas obavezuje i Svjetska zdravstvena organizacija koja je pred ljekare postavila cilj da se i ženama i muškarcima omogući da kvalitetno žive do kasnog životnog doba", kazala je.

Foto: Ilustracija

Koji su praktični koraci?

"Međunarodno udruženje za menopauzu predlaže da se svakoj ženi oko 50. godine prvo uradi sistematski pregled. Sistematski pregled obuhvata osnovne analize krvi, hormonske analize, ultrazvuk stomaka, materice, jajnika, dojki, kao i mamografiju, kolposkopski pregled i papa-test grlića materice. Tek poslije takvog opsežnog pregleda, koji treba da pokaže opšte stanje, može da se uvede hormonska terapija estrogenom i progesteronom. Ponekad se uvodi i testosteronska terapija, obično u slučajevima odstranjenja jajnika, insuficijencije bubrega, smanjenja libida. Svaki od ovih hormona djeluje na svoj način, pri čemu, primjera radi, progesteron djeluje na nivou cijelog tijela, sa posebnim efektima na mozak, koštani sistem i krvne sudove", kazala je Dragojević Dikić.

Kada sa terapijom treba da se počne?

"Svaka terapija se na osnovu pregleda individualno određuje. Treba da se započne na vrijeme, u trenutku kada do tada redovne menstruacije postanu neredovne. Da bi se primijenila vrlo je važno da se isključe apsolutne kontraindikacije, koje to ne dozvoljavaju.

Takvo je, na primjer, maligno oboljenje bilo kog organa, otkazivanje u radu jetre i bubrega, zapaljenje vena... Dužina terapije se ne limitira već se procjenjuje na osnovu aktuelnog stanja i rezultata kontrolnih pregleda, u intervalima od jedne godine. I još nešto. Davanje hormonske terapije prvi put ženama starijim od 60 godina nije uputno, osim u rijetkim slučajevima koje procjenjuje ljekar", navela je.

Kvalitetniji život

Menopauzalna hormonska terapija je najjeftinija u otklanjanju pratećih tegoba i žene ne bi trebalo da je izbjegavaju. Pogrešan je stav da su podijeljena mišljenja o njenoj primjeni, a samo znanjem mogu da se prevaziđu predrasude i omogući kvalitetan život u menopauzi, na čemu upravo insistira Međunarodno udruženje za menopauzu. Terapija se zasniva na nadoknadi polnih hormona estrogena i progesterona.

Preporučuje se tokom takozvane perimenopauzalne tranzicije, odnosno perioda koji traje kraće ili duže prije posljednje menstruacije, počinje sa prvim menopauzalnim simptomima i završava se oko godinu dana nakon posljednje menstruacije. Osim uklanjanja mnogobrojnih tegoba, ovom terapijom uspješno se sprječava i atrofija genitalnih organa, zbog čega se znatno smanjuje njihovo obolijevanje i generalno poboljšava kvalitet života, naglašava dr Svetlana Dragojević Dikić, prenose Novosti.

Foto: Ilustracija

Terapija i rizici

"Veoma je važno da terapija bude individualizovana u odnosu na vrstu, dozu, način i dužinu tretmana. Vrijeme i brzina pada polnih hormona, kao i stil života, nijesu isti kod svih žena, pa shodno tome ni intenzitet menopauzalnih tegoba i komplikacija vezanih za menopauzu nije isti. Kod većine žena djelotvornost hormonske terapije se postiže primjenom hormona u veoma malim dozama u skladu sa prisutnim simptomima i željom pacijentkinje. Lijekovi mogu da se uzimaju u obliku tableta, želea, koji se nanosi na kožu, tabletica koje se stavljaju pod jezik, transnazalnog spreja, ili implantata koji se stavljaju ispod kože. Terapija može da se daje vaginalno ili rektalno, kao i putem injekcija. Potencijalni neželjeni rizici ispoljeni u vidu karcinoma dojke ili endometrijuma, tromboembolije, kao i kardiovaskularnih oboljenja svedeni su na minimum, ukoliko se hormoni primjenjuju najnižom odgovarajućom i efikasnom dozom. Uostalom, čak 99 odsto žena u Srbiji oboljelih od karcinoma dojke nikada nije bilo na hormonskoj terapiji, zbog čega bi pacijentkinje trebalo razuvjeriti da postoji opasnost od hormonske terapije " ističe Dragojević Dikić.