Štucavica se naprosto pojavi i, bez nekog poznatog razloga, zahvata muškarce četiri puta češće nego žene. Štucanje se javlja u dvije glavne kategorije, u zavisnosti od toga koliko dugo traje. Najčešće napad traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Ova vrsta štucanja može biti u vezi s rastezanjem želuca, pijenjem alkoholnih i gaziranih pića, prekomjernim uzimanjem hrane, tuširanjem hladnom vodom, iznenadnim uzbuđenjima, emotivnim stresovima ili s nekim od brojnih drugih faktora koji mogu biti povod pojavi štucanja.

Ako štucavica traje duže od dva dana, onda ona već ulazi u “trajnu tvrdokornu” kategoriju. Takve se mogu jednostavno pojaviti za vrijeme stanja potištenosti, ali isto tako mogu biti u vezi s najrazličitijim drugim faktorima. Međutim ponekad uzrok dugotrajnom štucanju može biti ozbiljan.

Štucanje nepoznatog uzroka

Stalno, uporno štucanje uočeno je u vezi sa želučanim čirom, srčanim infarktom, epilepsijom ili tumorima mozga. Ustvari, sve ono što zahvaća glavu, prsni koš ili trbuh može povuci za sobom štucavicu. Razlog je djelimično razumljiv.

Štucanje je ritmički kontrakcija mišića za disanje: dijafragme (ošita pločastog mišića koji odjeljuje prsni koš od trbuha) i mišića koji spajaju rebra. Čitav proces je koordiniran grupom živaca smještenih u gornjem kraju kičmene moždine. Ako je ovaj “centar” za štucanje stimulisan, on reaguje slanjem signala uzduž glavnog živca koji kontroliše dijafragmu (frenički nerv). Ovo je refleksni proces - manje ili više automatska reakcija. Iritacija tkiva bilo gdje u tom nervnom krugu, može izazvati štucavicu. Stoga povod ili uzrok može biti u mozgu (ako bude zahvaćen centar za štucanje) u grudnom košu (gdje je lociran frenički živac) ili visoko u trbuhu (gdje dijafragma može biti zahvaćena).

Domaći ljekovi ili operacija

Za jednostavnije savladavanje štucavica, omiljena domaća sredstva vjerovatno su isto tako djelotvorna kao i bilo koja druga. Odaberite si po želji: držati u ustima kašičicu punu šećera, disati u papirnatu vreću, zadržavati dah neko vrijeme, izduvati nos, urediti da vas se iznenada uplaši, draškanje sluznice ždrijela sa štapićem na kojem je namotano malo vate itd.

Kod tvrdokornog štucanja mogu se primijeniti i neki ljekovi, ali, dakako ništa se ne smije uzimati na svoju ruku, nego to mora ljekar da propiše. Mogu se probati: kinidin,
fenitoin, valproična kiselina ili karbamazepin. Ako ni jedan od njih ne djeluje, a potreba za olakšanjem postaje neodložna, na raspolaganju stoji i hirurški zahvat. 

Međutim, to nije metoda kojoj će se olako pribjeći, jer postoji opasnost od respiratorne paralize.