Ističu da kada se tome dodaju podaci o iznosu koji se na godišnjem nivou utroši  na prosječne bruto zarade lica koja su zaposlena u objektima za priređivanje igara na sreću, a koja iznosi 325 eura mjesečno, dobiti koja je za jednu kladionicu u 2017. godini iznosila je 2,25 miliona eura, održavanje objekata za priređivanje igara na sreću, koncesija, "dolazi se do podatka da građani Crne Gore izgube oko 40 miliona eura kockanjem, što je mnogo veći iznos od dobiti na godišnjem nivou".

Iz ADP Zid upozoravaju da od ukupnog broja osoba koje kockaju, u 10 % slučajeva kockanje ostavlja posledice u pojedinim oblastima života, porodici, školovanju, međuljudskim odnosima, procesu rada, dok se kod 5 % razvija zavisnost.

"Patološko kockanje, prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD 10 spada u poremećaj kontrole impulsa i nagona i ostavlja posledice na fizičko i mentalno zdravlje pojedinca, ali dovodi i do razaranja porodica i negativno utiče na funkcionisanje cjelokupnog društva", navodi se u saopštenju.

Savjetovalištu Entera-Podgorica koje funkcioniše pri ADP Zid-u najčešće se obraćaju članovi porodica osoba koje kockaju na problematičnom i patološkom nivou, izvještavajući o izmijenjenom psihičkom stanju istih, kao i narušenim porodičnim odnosima i finansijskim poblemima. Na nastanak i razvijanje zavisnosti utiče i nekritičan stav crnogorskog društva prema kockanju, nezaposlenost, kao i velika dostupnost mjesta za piređivanje igara na sreću.

„Kada sam bio u srednjoj školi imali smo predavanja o zavisnostima od droge i alkohola, ali mi niko nije rekao da mogu postati zavisan od kockanja“, riječi su tridesetogodišnjaka koji prolazi kroz proces odvikavanja.

Kako bi se spriječilo širenje ove socijalno-patološke pojave, potrebno je mnogo više ulagati u edukaciju i informisanje svih građana o problemima koji mogu nastati kada se pređe granica zabavno rekreativnog nivoa kockanja i ono preraste u patologiju, a naročito najmlađih članova društva u osnovnim i srednjim školama, smatraju iz ADP Zid.