Posljednji u nizu slučajeva jeste medijska hajka koja se digla nakon što je u javnost stigla slika ruiniranih grobova dinastije Petović Njegoš u okviru kompleksa cetinjskog Manastira. Jedan dio medija za katastrofalno stanje grobova Petrovića optužio je Mitropoliju Crnogorsko primorsku i priča se lako dohvatila politike. Mitropolija je demantovala te navode dodajući da je još prije deset godina tražila od nadležnih državnih institucija saglasnost za njihovu obnovu ali da je nije dobila.
Dakle, prosječnom crnogorskom građaninu trebalo je deset godina da sazna u kakvom je stanju dvorsko groblje na Cetinju i da reaguje. A trebalo mu je i više jer su prije deset godina već bili ruinirani. Toliko o tome koliko se stvarno brinemo o istoriji, grobljima, Petrovićima...Ono što su mediji izostavili iz cjelokupne priče jeste činjenica da je dvoje Karađorđevića sahranjeno na cetinjskom dvorskom groblju, Zorka, kćer kralja Nikole i supruga kralja Petra i princ Andrej. I njihovi su grobovi takođe ruinirni ali mi i na groblju vršimo selekciju.
A razrušenih spomenika kulture širom Crne Gore ima maltene na svakom koraku. Jedan takav primjer može biti i kuća Njegoševih roditelja.
Foto:Facebook
Kuća Toma Markova Petrovića, oca Rada Petrovića koji je u Crnogoraca poznatiji kao Petar II Petrović Njegoš, zaštićena je zakonom i oburdava se pred tim istim zakonom.
Jedino što se drži na zidini koja je nekad bila kuća pod zaštitom zakona jeste upravo tabla na kojoj to piše.
Foto: Facebook
Sve ostalo podsjeća na isti odnos kao i prema grobovima Petrovića. Ni činjenica da je zakon štiti nije spasilo kuću Njegoševih roditelja da je Crnogorci zaborave. Onda se neko sjeti, obiđe, slika, izbaci na društvenim mrežama i mi se iznova iznenadimo u kakvom su stanju naši spomenici kulture. Sve dok to opet ne zaboravimo. Pa je neko obiđe za desetak godina.
Foto: Facebook
Mediji koji su se bavili ruiniranim dvorskim grobljem na Cetinju osim optužbi na račun Mitropolije, nijesu istraživali dalje navode. Nije ih iskreno ni bilo briga za dvorsko groblje jer ni nas nije očigledno briga. Kao što nas nije briga za kuću Njegoševih roditelja. Idemo logikom da se onakva kakva je vazda može iznova sazidati. Tako se može sve napraviti iznova. Ljepše i starije.
Da bi Vam dočarali kako se brinemo o kulturnoj baštini dovoljno je navesti da je nadležno ministarstvo u registar kulturne baštine upisalo Grad Perast, gdje su popunjene osim rednog broja i naziva, samo dvije rubrike: “Lokacija - Kotor” i “Klasifikacija – Nepokretni“. Dakle, dovoljno...o svemu...
Komentari