Aktivistkinje udruženja "Romani cikna" godinama bilježe ispovijesti Romkinja koje su veoma rano morale da se udaju.
"Živjela sam sa majkom i još tri sestre. Bilo je dana kada nismo imale šta da jedemo. Bilo je dana i kada smo se smrzavale, ali uvijek smo bile zajedno, srećne sa onim što imamo. Sve do dana kada je moja majka odlučila da me uda. Moja vrijednost bila je 700 eura i boks cigareta. Tada sam imala 12 ili 13 godina, nisam baš sigurna", priča jedna Romkinja.
Aktivistkinja udruženja Milica Petrović kaže da kada idu po romskim naseljima, dobijaju odgovore da dječjih brakova više nema.
"I zaista jeste toga mnogo manje nego što se ranije dešavalo, ali ga još ima. Nema pravila, nekada dječak bude od 11, 12 godina, a djevojčica malo starija od 13, 14 godina", dodaje Milica.
U prilog tome govori i anonimna prijava koja se našla na jednom kruševačkom portalu o dječjem braku. Nažalost, i pored želje da se ukaže na teško krivično djelo, reakcije nije bilo.
"Mi nemamo razrađene mehanizme reagovanja i djelovanja u takvim kritičnim sistuacijama. Policija je rijetko imala situacije da je reagovala na anonimne prijave, ali nije bilo svjedoka. Problem je u tome što niko nije spreman da svjedoči, jer se boje posledica", kaže Snežana Živković iz udruženja "Romani cikna".
Institucija koja se bori sa problemom ranih brakova je Centar za socijalni rad.
"Reakcija institucija sistema nije ujednačena u ovom dijelu, pa je neophodno povezati se, kao što smo imali situaciju u okviru pojave nasilja u porodici – kroz razne dogovore i sporazume sa policijom, tužilaštvom, sa zdravstvenim sistemom, sa školstvom", kaže Irena Zarić iz Centra za socijalni rad u Kruševcu.
Podaci o maloljetničkim brakovima u romskoj populaciji su zabrinjavajući. Na području grada Kruševca prema istraživanjima ih je blizu 80 procenata, poređenja radi, u većinskoj populaciji ih je osam odsto.
RTS
Komentari