Priča kaže da je sveti Joakim bio potomak cara Davida, a Ana prvosveštenika Arona. Nakon svadbe u Nazaretu njih dvoje su živjeli pobožno i često odlazili u jerusalimski hram na molitvu.

U braku su proveli pola vijeka, ali djece nijesu imali. Po tadašnjem shvatanju i vjerovanju, to je bio veliki grijeh, pa su ih mnogi smatrali nedostojnima. Ipak, oni nijesu gubili nadu i vjeru u Boga i danonoćno su se molili za čudo, da dobiju jedno dijete za utjehu u starosti. Poslije nekog vremena molitve su im bile uslišene, pa je Ana rodila ćerkicu Mariju, majku Isusa Hrista.

Govorilo se da su za života Ana i Joakim bili skromni, mada imućni, pa su samo trećinu svojih prihoda zadržavali za sebe, ostatak su davali sirotinji.

Ovaj praznik tako prati običaj da svako ko može da pomogne drugome treba da pripazi i da milostinju ne daje s gordošću, nego sa mišlju da je onaj kome se daje milostinja bolji od nas. U suprotnom, vrlina nije vrlina ako se pomiješa s grijehom.

U nekim djelovima Srbije, na današnji dan postoji običaj da se dragim osobama pokloni nešto umotano u crveni papir, ili da makar poklon ima neki crveni detalj na sebi. Uz to, valjalo bi izbjegavati domaće poslove.

Današnji praznik, nalažu običaji, treba provesti u krugu porodice i po svaku cijenu izbjegavati svađe i rasprave. Ko se na današnji dan, kaže vjerovanje, posvađa sa nekim u porodici, tjeraće ga maler cijele godine.