Pored toga, može se pohvaliti i da spada u red naših najprevođenijih pisaca. U prilog tome govore i činjenice. Roman Ljiljane Habjavić-Đurović „Sjaj u oku zvezde” je najprodavanija knjiga u Crnoj Gori i Srbiji u protekloj godini. To je roman o snazi vjere, o stvaralaštvu i žrtvi, o darovima Duha svetoga, nevidljivoj svjetlosti ikona. No, to je istovremeno i roman o ženama koje su mijenjale istoriju slavnog Vizantijskog carstva i istoriju hrišćanstva. Glavne junakinje romana su tri izuzetne žene, koje su živjele su u doba ikonoborstva. Priča o vizantijskim caricama Irini i Teodori, dok je treća junakinja Lilija, ikonopisac. Mitropolit Amfilohije je naveo da „svjetlost koja sija iz „oka Zvezde”, u ovoj knjizi opisana, otkriva nam, vještim perom spisateljke, divnu istinu: sve što postoji, od atoma do sazviježđa, sve vidljivo i nevidljivo, po svojoj prirodi je likovito i slikovito. Sve postojeće svojom lijepolikošću isijava iskonsku ljepotu, utkanu u sveukupnu tvorevinu Božju. Iznad svega pak, čovjek je „slika i prilika Boga slova, najljepšeg između sinova ljudskih, koji je kao Bogočovjek slika (ikona) Boga Oca Nevidljivog”.
- Velika čitanost ovog, kao i ostalih romana iz mog duhovnog ciklusa, takođe potvrđuje na najljepši i vrlo jasan način da naš narod voli svoju vjeru i svoju istoriju i da to niko i ništa ne može da promijeni – kaže za „Dan” Ljiljana Habjanović - Đurović.
●Protekla kao i ova godina za Vas je u znaku putovanja. Gostujete često u inostranstvu radi promovisanja Vaših romana i susreta sa novim čitaocima...
-U inostranstvu je do danas objavljeno ukupno 30 mojih romana, na 13 jezika, u 45 izdanja. Još nekoliko je u pripremi ili u štampi. Ovi podaci govore da je većina inostranih izdavača poslije prve objavljenje knjige željela da nastavimo saradnju, zato što su te knjige čitaoci zavoljeli, o čemu svjedoče ponovljena izdanja. Dobri i ugledni poznavaoci književnosti u inostranstvu pišu i govore o meni kao o piscu koji je donio nešto novo u srpsku, i ne samo srpsku, književnost. Vide originalnost romana koje pišem, jer to nisu klasični istorijski romani, već je istorijska priča samo okvir da bi se iznijelo neko važno učenje Svetih otaca i naše Crkve.
●Kao pisac knjiga koje zadiru u najdublja, najteža i najznačajnija pitanja vjere kako odagnavate strahove, sumnje? Šta hrani Vašu vjeru da ćete uspjeti i istrajati nad temom koju ste odabrali?
Vjerujem da su sve knjige već negdje napisane i da samo poneko od nas dobije tu milost da ono što mora biti rečeno potpiše svojim imenom. Takođe, vjerujem da pisci, i uopšte umjetnici, ne biraju teme i sadržaje svojih djela, već da bivaju izabrani. Vjerujem i da postoji vrijeme za neke teme, i da to vrijeme ne određuju ni pisci, ni kritičari, ni književna moda već Onaj „koji diše gdje hoće, i glas Njegov čujemo, a ne znamo odakle dolazi ni kuda ide“, dakle Duh Sveti. On nadahnjuje svakoga ko čini dobro i Bogu ugodno djelo, pa i mene. A u stvaranju romana, isto kao i u slikanju ikona, sadejstvuju i junaci o kojima pričam. Hrabrost i snagu daju mi vjera, ljubav i nada. I o tome sam, kroz lik ikonopisateljke Lilije, pisala u romanu „Sjaj u oku zvezde”.
Postoji li možda i neki konkretan oslonac prilikom pisanja?
- Kada nisam sigurna šta sam uradila zamolim mitropolita Amfilohija da pročita rukopis. To mi mnogo znači i daje mi veliku sigurnost. Osjećam kao poseban blagoslov što mi je mitropolit dao slobodu da mogu da mu se obratim, i veoma sam mu zahvalna što pored svih briga i obaveza uvijek nađe vremena i za mene. Treba istaći i veliki značaj molitve. Jer, prava, predana, iskrena molitva je razgovor duše s Bogom. Posvećenost vjeri nadahnjuje me kao stvaraoca. Od kako se trudim da budem s Bogom ja vidim dalje i dublje nego prije. Saznajem ono o čemu nekada ni mislila nisam. I o tome pišem. A dubina nije u sumnji, već u punini spoznaje. Kod mene su u potpunom saglasju moj duhovni život i moj rad. Živim kao što pišem. I pišem kao što živim. To je veliki blagoslov.
Rekli ste više puta da svu zahvalnost dugujete Presvetoj Bogorodici i Svetoj Petki, čitaocima i svojoj porodici. Šta je najvažnije u vašem porodičnom životu?
- Još prije mnogo godina i svoj rad i sav svoj život predala sam Presvetoj Bogorodici. Sve što stvorim, njoj je posvećeno. Svaku knjigu koju napišem primam kao dar njene dobrote i milosrđa i istovremeno je prilažem kao uzdarje njoj koja mi je sve dala. U porodici, pak, najvažnija je međusobna ljubav, a najviši stepen ljubavi je razumijevanje. Ne velikodušno ili nadmoćno popuštanje, već pravo, suštinsko razumijevanje za ono što je najvažnije svakom članu porodice. Svaka prava ljubav je davanje. Ako u jednoj zajednici svako daje, svako će i primati.
● Nedavno ste u svojoj izdavačkoj kući pokrenuli ediciju „Zlatni vitez”.
-„Zlatni vitez“ je danas veliki kulturni pokret koji okuplja stvaraoce iz svih oblasti umjetnosti, prije svega iz slovenskih zemalja, oko devize: „Za hrišćanske ideale i za uzdizanje čovjekove duše”. „Zlatni vitez” nastao je 1992. godine u Moskvi kao Međunarodni filmski festival, a kasnije su u okviru njega osnovani pozorišni, muzički, likovni i literarni festivali. Pridružujući se ovom pokretu i trudu za hrišćanske ideale i uzdizanje čovjekove duše ja sam osnovala istoimenu ediciju sa namjerom da objavljujem knjige najznačajnijih savremenih ruskih pisaca, kao i djela laureata nagrade „Zlatni vitez” iz svih slovenskih zemalja. Do sada sam u ovoj ediciji objavila dva izvanredna romana - „Oproštaj sa Matjorom” Valentina Rasputina i „Treća pravda” Leonida Borodina. Sve troškove vezane za objavljivanje ovih knjiga pokrivam iz zarade na svojim knjigama. Dakle, ulažem svoj novac, vrijeme i energiju u ono u šta vjerujem. A vjerujem u neraskidivo bratstvo slovenskih naroda. I vjerujem u hrišćanske ideale. U uzdizanje čovjekove duše.
(Izvor:Dan)
