Na vječni počinak, uz opelo i suze, ispratili su ih članovi porodice, prijatelji i komšije. Sahranjene su bez njihovog supruga i oca, Ratka, koji je nastradao zajedno sa njima, ali ronioci još nisu uspjeli da pronađu njegovo tijelo.

Na kraju opela, sveštenik i okupljeni su se pomolili i za stradalog Ratka, ali i za Darka Vujoševića koji je položio život pokušavajući da spase troje Kumburovića, i da njihova tijela što prije budu pronađena.

Na sahrani je kako je saopšteno iz Mitropolije crnogorsko primorske, protojerej Predrag Šćepanović, ožalošćenoj porodici Kumburović i Lutovac, prenio molitve i najdublje izraze saučešća Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, koji je u Brazilu i Argentini, vladike budimljansko- nikšićkog Joanikija i  dioklijskog Metodija, koji su van Crne Gore.

Istakao je da Mitropolija crnogorsko-primorska i manastir Vranjina nijesu imali u svojoj krstovaskrsnoj istoriji tužnijeg dana i da bi trebao da ima riječ i snagu Marka Miljanova, koji je sahranjivao sina jedinca od nepunih 12 godina, koliko je Nina imala, pa da kaže riječ dostojnu tuge koja je veća od Lovćena i Rumije:

„Je li to Božije oko, koje je nedremljivo, zaspalo ili je đavo, koji je mrzitelj čovjeka od iskona, poželio da iskoristi priliku da iz ovoga svijeta istrgne najbolje među nama.

Šta reći o Ratku? Šta reći o Jani?…Šta reći o Nini? Ono malo materijalnog što su imali davali su svetinji, Bogu, potrebitima. Čitav život Janin i Ninin je u Svetom pismu. Kao ona udovičina lepta, koja je dala više od svih bogataša ovoga svijeta, tako su i oni davali Bogu i dobrim ljudima i zato ih danas ispraćamo ne kao siromahe, nego kao bogataše koji su nam pokazali kako se živi", kazao je protojerej.

On je kazao da nije Božije oko zaspalo, nego da ih je Gospod prizvao jer su bili čisti za ovaj svijet koji živi između dobra i zla – dva pola ljudskog karaktera:

„Kao sunce su bili čisti, kao anđeli, zato molim porodicu da stisne srce i bude ponosna jer ih danas pratimo kao najbolje sinove, a ovdje smo u Zeti, kosturnici sokolova, koja je pokapana krvlju mladića i djevojaka koji su se vjekovima borili za slobodu i čast.“

Podjsećajući na riječi Gospodnje: U čemu te nađem u tome ću ti suditi, otac Predrag je kazao da oni nisu bili ni u kakvom nečasnom djelu nego su zemaljski život završili sa pjesmom na ustima. 

„Svi smo na ovoj zemlji gosti i putnici, proživimo vikend vječnosti kratko, ali ostaju dijela. Ostaće Ninin zlatni lik, Ninino srce i Ninina žrtva, Janina žrtva… Neka njih dvije izmole Gospoda da i Ratka, njegovo časno i čestito tijelo, njegove ruke namučene, poštene, ljudske koji su svaki svoj dinar ovdje na zemlji zaradili časno, zajedno sa divnim i plemenitim Kučem, Darkom Vujoševićem, stavimo u zemlju da čekaju trube Sudnjega dana i drugi Hristov Dolazak", kazao je protojerej Predrag.

Paroh podgorički zahvalio se u ime porodice Kumburović, Darku Vujoševiću koji je bio blizu spasenja, ali je dao život znajući za kakvu svetinju ga daje. Zahvalio se svima koji su sa časnom porodicom Kumburović i Lutovac u bolu i tuzi, a njih zamolio da budu jaki i puni vjere kao što su bili Nina i Ana. 

Prethodno je u Manastiru Svetog Jovana Vladimira u selu Kurilo služena Sveta zaupokojena liturgija.

Podgorički protojerej Branko Vujačić rekao je da su i stradali Ratko, Darko, Jana i Nina, djeca vaskrsenja i vjere u vaskrsloga Hrista:

„Oni su nesebično živjeli za Hrista, bili su dio Tijela Njegovoga, udovi Crkve Hristove. Oni su svoj život živjeli sa Hristom i u Njegovoj Crkvi neprestano o Hristu mislili, Njemu se predavali. Oni su istinska djeca vaskrsenja.“

Rekao je da je njihovo stradanje samo umnožilo njihov mučenički vijenac.