Njeno je znojenje toliko ozbiljno da joj se zimi na hladnoći odjeća zamrzne, a da bi nadoknadila izgubljenu tečnost dnevno mora popiti 5,7 litara vode.
Znoji se uglavnom na području dlanova, tabana i ispod pazuha, a nosi samo crnu i bijelu odjeću. Od ovog poremećaja navodno u Velikoj Britaniji pati jedna do tri osobe od njih sto, a u SAD-u oni koji imaju ovo stanje čine 2,8 posto ukupne populacije. Kad priča o svom problemu, Sofi ističe da se znoji toliko da joj gotovo nikad nije udobno.
- Zime su ipak najgore jer se znojim iako se s mene cijedi hladna voda - kaže. Dodaje da zna da se mora toplo obući, ali i da unaprijed zna da će joj znoj 'probiti kroz slojeve odjeće', te da je to čini vrlo nesrećnom.
Njeni roditelji, Vilijam koji radi za NASA-u i majka Hajdi kažu da se već s dvije godine Sofi počela nekontrolisano znojiti, toliko da je malo starija sestrična nije htjela uhavtiti za ruku jer joj je bilo 'odvratno'. Ali kako se i Vilijam znojio nešto više nego je uobičajeno, mislili su da je na oca i tome nisu pridavali previše pažnje. Kad misli o školi, Sofi se sjeća da je stalno brisala ruke o odjeću, alli i dalje su bile mokre.
- Ostavljala sam lokve iza sebe i druga se djeca nisu htjela družiti sa mnom - kaže Sofi prisjećajući se da ju je jednom učiteljica pitala 'je li imala nezgodu kad je tako mokra'.
- Naravno da su se druga djeca smijala, imali smo osam godina. Grozno mi je bilo - kaže.
Nakon toga su je roditelji odveli kod ljekara i dijagnostifikovana joj je hiperhidroza, pretjerano znojenje nekih dijelova tijela - u njenom slučaju stopala, dlanova i pazuha, koje se javlja u djetinjstvu. A zbog ovog je poremećaja dobila još neka neugodna stanja, poput kožnog ekcema na stopalima.
- Već su mi se nekoliko puta pokvarili kompjuter i mobilni telefon zbog mokrih ruku, a s vožnjom se stalno mučim jer mi volan bježi - ispričala je Sofi koja priznaje da se oduvijek htjela školovati za ljekarku, ali kako zna da za nju to nije opcija. Jer, kaže, ko bi htio da ga neko s ljepljivim rukama pregleda, a kamoli s rukama s kojih se znoj cijedi.
Prepisani su joj brojni tretmani, uključujući i iontoforezu gdje su ruke u vodi i tretira ih se električnim podražajima, ali ništa joj nije pomoglo. Vjerojatno bi joj pomogao tretman s botoksom koji rade plastični hirurzi, ali njega ne može priuštiti, budući da košta oko hiljadu i po dolara i ponavlja se svakih šest mjeseci.
Sofi se nastoji prilagoditi svojoj bolesti, sa sobom uvijek nosi nešto da se obriše i nosi samo određenu vrstu odjeće.
- Nikad me nećete vidjeti u sivom, a crno i bijelo nosim jako rijetko jer se u tim bojama mrlje od znoja najbolje vide. Odjeću biram pažljivo, treba mi neki materijal o koji se mogu obrisati, a da se ne vide mokre fleke odmah - kaže Sofi koja i kad je vani s prijateljima redovno odlazi u WC da osuši ono što je na njoj. Ni izlasci joj nisu bili lagani.
- Sjećam se jednog sastanka kad je dečko, nakon što sam mu rekla za svoj problem jer uvijek to odmah spomenem, cijeli sastanak samo o tome pričao i pokušavao se šaliti na temu znojenja, do te mjere da sam mu mislila reći da promijeni temu. Ne volim kad me definipše moje stanje, kao da je to najvažnija stvar o meni - kaže Sofi koja je u srednjoj školi napokon stvorila prijateljstva s nekolicinom ljudi koji nisu na njoj vidjeli samo njen poremećaj.
Ona se s tim pokušava i šaliti pa kaže da se osjeća kao superheroj jer joj ruke postanu mokre ako samo misli na znojenje.
- Da, to je najjadnija moć ikad, ali eto - kroz smijeh kaže Sofi koja ističe da svako s nekim poremećajem koji se ne može promijeniti kao što je njen može ili biti jadan ili preuzeti kontrolu nad svojim stanjem.
- Želim o tome otvoreno da pričam, nemam se čega sramiti jer ću ionako cijeli život provesti s tim, zašto da onda bježim od toga - zaključuje Sofi koja i na društvenim mrežama otvoreno priča o svom problemu.
24sata.hr
Komentari