NAGRADA “Pečat vremena” za književnost pripala je piscu Milovanu Danojliću za knjigu “Pisma bez adrese” (“Službeni glasnik”), a ovo priznanje u kategoriji nauke i društvene teorije, ravnopravno je dodijeljeno dvojici dobitnika: Milu Lomparu, profesoru i publicisti, za knjigu “Duh samoporicanja - U senci tuđinske vlasti” (“Orfeus”) i Slavenku Terziću, istoričaru i diplomati, za knjigu “Stara Srbija - drama jedne civilizacije” (“Pravoslavna riječ” i Istorijski institut Beograd).
Danojlićeva knjiga mješavina je poetske proze i esejistike, zapisa i intervjua, i djelo je pjesničkog otpora, koji je, kako on kaže, “prirodni refleks napadnutog organizma”.
Do izražaja, po ocjeni žirija, dolazi njegova proljećna svježina jezika, lucidnost misli i zaključaka, spremnost da se sa svojim narodom bude u dobru i u zlu, svijest o prolaznosti zemnog i neuništivosti nebeskog načela u nama.
U snažnoj Lomparovoj studiji iz sociologije kulture, riječ je o fenomenu svojstvenom djelu srpske političke i intelektualne elite - samoporicanju svog nacionalnog obilježja, preuzimanju na sebe krivice za neučinjeno djelo, odnarođavanju od svojih etničkih korijena i ograđivanju od svojih nacionalnih istočnika.
Duh samoporicanja je u Srba njihov zloduh, suicidni poriv, a ova knjiga je, po tumačenju žirija, djelo nacionalno svjesnog srpskog intelektualca.
Terzićevo kapitalno djelo srpske istoriografije izraz je srpskog usuda, i pokazuje kako je vremenom Stara Srbija postala “Bivša Srbija” ili “Nekadašnja Srbija”.
Autor je, istakao je žiri, izložio zametke, opisao razvojnu liniju i predstavio čitaocu epilog propadanja Stare Srbije.
(Izvor:Večernje novosti)
