Tog dana u hramovima se služi liturgija Svetog Vasilija velikog, a na Veliki četvrtak je ustanovljena i Sveta tajna pričešća, zbog čega se vjeruje da će i najvećim grešnicima koji se tog dana pričeste biti oprošteni grijehovi.

Prema jevanđelskim zapisima, Hristos je na Tajnoj večeri blagoslovio hljeb i, podijelivši ga apostolima, rekao: "Ovo je tijelo moje koje se za vas lomi radi oproštenja grijehova". Zatim je uzeo čašu vina i dodao: "Pijte iz ove čaše svi, ovo je krv moja Novoga Zavjeta, koja se proliva za vas i za mnoge, radi otpuštanja grijeha".

Hristove riječi se na Veliki četvrtak, ponavljaju na liturgijama prije pričešća vjernika, po uzoru na prvu pričest Hristovu i njegovih apostola.

Praznik je jedan od dana određenih za pričešće vjernika, koji su poštujući pravoslavni kanon, "postili na vodi" najmanje pet poslednjih dana.

Na liturgijama se vjernici pričešćuju hljebom ili naforom - tijelom Hristovim i vinom koje je simbol njegove krvi prolivene za spas ljudskog roda.

Narod vjeruje da i najvećim grešnicima, koji se pričeste na današnji dan, bivaju oprošteni grijesi. Završetkom liturgije prestaje se za zvonjenjem, već se klepa, udara u drvenu dasku, sve do sahrane Hristove. Posle liturgije je dozvoljeno jesti na ulju i popiti nešto vina.

Veliki ili Časni ili Vaskršnji post traje šest nedjelja, a oni koji se pridržavaju pravila posta, prve i poslednje nedjelje ne jedu čak ni ribu, već drugu posnu hranu, pripremljenu na vodi, bez ulja.

Vjerovanja i običaji

Za Veliki četvrtak u narodu postoje razna vjerovanja i običaji. U manastir Tronošu seljaci iz obližnjih sela donose na ovaj dan veliku svijeću, tešku više desetina kilograma od čistog voska, koja se pali tokom čitave godine, dok se ne donese sljedeća.

Ovaj dan se u nekim krajevima slavi kao slava orača, oni odu do njive sa zaprežnom stokom, ali ne rade ništa. Veselja nema već samo okupljanje.

Veliki četvrtak je u Šajkašu bio je vezan za djevojačka gatanja.

Djevojke na Veliki četvrtak uveče pod jastuk stave ogledalo, češalj, peškir i prije no što zaspe kažu: „Koji je moj suđenik neka dođe noćas da se obriše peškirom, češljem da se očešlja, ogledalom da se ogleda.“ 

Vjerovalo se da koga te noći djevojka od momaka sanja, za njega će se udati. Djevojke su da bi saznale gdje će se udati, u selu ili u nekom drugom mjestu, u bašti sijale bosiljak uoči Velikog četvrtka i sutradan provjeravale to mjesto. Vjerovalo se da ako je na poravnatoj zemlji u bašti otisak kopita, onda će se udati van sela, a ako su vidjele otisak šape ili ljudskog stopala, to im je bio znak da će se udati u selu. 

U nekim selima na Veliki četvrtak djevojke su prije zalaska sunca drmale rodnu voćku ili drvo zovu tri puta i potom osluškivale koje će ime prvo čuti: ako su čule muško ime, vjerovale su da će se udati te godine.

Kod nekih pravoslavnih naroda na ovaj dan se boje uskršnja jaja, ili se bar počinje sa tim. Kod Rusa danas se umijesi uskršnji slatki kolač, pashalni kulič.

Pravoslavne crkve na Veliki četvrtak obavljaju mirovarenje. To se ove godine čini u Moskvi. Miro se kuva tri dana, od ponedjeljka do srijede, u kazanima u kojima se stavlja osvijećena voda, čisto vino i maslinovo ulje, a potom razna ulja, smole, biljke i mirisi. Kod nas se koristi tridesetak materija, njihov spisak ne mora da je uvijek u potpunosti isti, dok Carigradska patrijaršija koristi uvek oko 60 materija. Tokom trodnevnog varenja neprestano se čita Jevanđelje. Osvećenje se obavlja na Veliki četvrtak.

Sveto miro se šalje u eparhije u zemlji i van nje. Samo autokefalne crkve imaju pravo mirovarenja, to je ujedno i simbol njihove samostalnosti.