Ogroman trag ostavio je na filmu, televiziji i radiju, a dobitnik je najznačajnijih glumačkih i društvenih priznanja – Dobričinog prstena, Oktobarske nagrade, četiri Sterijine nagrade, Nagrade "Pavle Vuisić" za životno djelo.

Prvu ulogu na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta odigrao je u predstavi "Ričard III" 1961. Član ansambla JDP-a bio je od 1962. do 1998. godine. U tom periodu ostvario je više od šezdeset uloga. Poslednju premijeru Miša Janketić je imao na sedamdesetogodišnjicu Jugoslovenskog dramskog pozorišta u predstavi "Kralj Betajnove" igrajući Krneca (2018).

Rođen je 24. maja 1938. godine u Novom Sadu, a gimnaziju je završio u Beogradu. Studije književnosti upisao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, ali je posle tri godine, 1958, postao student glume na Akademiji za pozorište, radio, film i televiziju. Diplomirao je 1962. godine u klasi profesora Mate Miloševića.

Na scenama Jugoslovenskog dramskog pozorišta bio je Igo u "Prljavim rukama" Ž. P. Sartra, Uroš V u "Smrti Uroša V" S. Stefanovića, Ljuba Vrapče u predstavi "Kad su cvetale tikve" D. Mihailovića, Raskoljnikov u "Zločinu i kazni" F. M. Dostojevskog, Stenli u "Tramvaju zvanom želja" T. Vilijamsa, Horvat u Krležinom "Vučjaku", Alesandro Mediči u "Lorencaču" Alfreda de Mise, Vojvoda Mišić u "Kolubarskoj bici" i "Valjevskoj bolnici" D. Ćosića, Blagoje u "Putujućem pozorištu Šopalović" Lj. Simovića, Gavrilović u Sterijinim "Rodoljupcima" (1986) i Gradonačelnik u Gogoljevom "Revizoru", Jevrem Prokić u "Narodnom poslaniku" i Obrad Đorđević u "Tako je moralo biti" B. Nušića...

Dobitnik je godišnjih nagrada Jugoslovenskog dramskog pozorišta za uloge Borisa Anenkova ("Pravdenici"), Bredlija ("Pokopano dete"), Isusa ("Nekršten dan"), Živojina Mišića ("Kolubarska bitka"), Gavrilovića ("Rodoljupci"), Majora Božića ("Seobe"), Gradonačelnika ("Revizor"), Jevrema Prokića ("Narodni poslanik").

Sa velikim uspjehom igrao je i na scenama drugih pozorišta (Atelje 212, Narodno pozorište, Beogradsko dramsko pozorište, Srpsko narodno pozorište, Zvezdara teatar...)

Dobitnik brojnih nagrada 

Oktobarska nagrada grada Beograda dodeljena mu je za ulogu Raskoljinkova u predstavi "Zločin i kazna", 1971. Sterijine nagrade dobio je za uloge Jagoša Kralja ("Klaustrofobična komedija", 1987, Zvezdara teatar), Jevrema Prokića ("Narodni poslanik", 1991), Knjaza Nikole ("Princeza Ksenija od Crne Gore", 1994, Crnogorsko narodno pozorište) i Čika Dragog ("Smrtonosna motoristika", 2005, Atelje 212).

Dobitnik je nagrada "Joakim Vujić", "Milivoje Živanović", "Raša Plaović", "Ljubiša Jovanović", Statuete "Ćuran", "Zoranov brk", "Branislav Nušić" za životno djelo.

Nagrada Udrženja filmskih glumaca za životno djelo "Pavle Vujisić" dodeljena mu je 2014. Našu najznačajniju pozorišnu nagradu, Dobričin prsten, dobio je 2003. godine.

Na filmu je sarađivao sa najznačajnijim domaćim rediteljima. U filmografiju Miše Janketića ulaze ostvarenja "San" Puriše Đorđevića, "Kako su se voleli Romeo i Julija" Jovana
Živanovića, "Opatica i komesar" Gojka Šipovca, "Horoskop" Bore Draškovića, "Ubistvo na svirep i podmukao način i iz niskih pobuda" Žike Mitrovića, "Devojka sa Kosmaja" Dragovana Jovanovića, "Svadba" Radomira Šaranovića, "Zimovanje u Jakobsfeldu" Branka Bauera, "Svetozar Marković" Eduarda Galića, "Kako sam sistematski uništen od idiota" Slobodana Šijana, "Početni udarac" Darka Bajića, "Seks – partijski neprijatelj br.1" Dušana Saboa, "Peti leptir" Milorada Milinkovića...

Igrao je u TV dramama i u serijama: "Dimitrije Tucović", "Otpisani", "Salaš u Malom Ritu", "Nepokoreni grad", "Sivi dom", "Vuk Karadžić", "Bolji život", "Zaboravljeni", "Srećni ljudi", "Porodično blago", "Ubice mog oca", "Žmurke"...

Mihailo Janketić se bavio pedagoškim radom kao profesor glume na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu.

Datum sahrane i komemoracije biće naknadno objavljeni.

RTS/FONET