Bulatović je bio jedan od najbližih saradnika predsjednika SRJ Slobodana MIloševića, a posle njegove smrti, često je naglašavao da je granica između Srbije i Crne Gore neprirodna.

Smatran je jednom od najvažnijih ličnosti i svjedokom balkanske istorije devedesetih godina prošlog vijeka.

Bulatović je rođen 21. septembra 1956. godine u Beogradu u oficirskoj porodici, a osnovnu i srednju školu završio je u Zadru.

U Crnu Goru dolazi 1975. godine i u tadašnjem Titogradu, sada Podgorici, upisuje Ekonomski fakultet. Po diplomiranju postao je asistent na svom fakultetu na predmetu Politička ekonomija i stekao titulu magistra ekonomskih nauka.

Politikom se bavio u omladinskoj i studentskoj organizaciji. 1989. godine izabran je za predsjednika Predsjedništva SK Crne Gore a predsjednik Crne Gore postaje na prvim višestranačkim izborima 1990. godine.

Posle osam godina na čelu republike i sukoba u vrhu svoje Demokratske Partije Socijalista, čiji je predsjednik bio od osnivanja, Momir Bulatović gubi na predsjedničkim izborima od svog dotadašnjeg saradnika i premijera Crne Gore Mila Đukanovića. 

Obojicu ih je predložila DPS, ali dva različita krila. Krilo sa Bulatovićevim pristalicama, zbog zabrane korišćenja imena DPS biva prinuđeno da uzme novo ime — Socijalistička narodna partija.

Ubrzo posle smjene 1998. godine uslijedila je ponuda Slobodana Miloševića da sastavi kabinet na saveznom nivou gdje je Milošević tada bio predsjednik. Na ovom položaju Bulatović se zadržao nepune dvije godine. Imao je neprijatnu dužnost da proglasi stanje neposredne ratne opasnosti a zatim i ratno stanje u toku bombardovanja SRJ 1999. godine.

Naredne godine pred septembarske savezne izbore je podržao Miloševića. Njegov SNP trebalo je da posle izbora uđe u koaliciju sa SPS-om i JUL-om a Bulatović je bio kandidat za premijera. DPS, SDP, NS i LSCG su tada bojkotovali savezne izbore pa je SNP olako osvojila 27 od 30 mandata namijenjenih za Crnu Goru.

Kada je Milošević izgubio u trci za predsjednika od Vojislava Koštunice, jedini mogući koalicioni partner DOS-u mogao je biti SNP. Tada dolazi do preokreta u najvećem dijelu vođstva SNP i oni odustaju od kandidature Bulatovića za saveznog premijera a predlažu tadašnjeg potpredsjednika Zorana Žižića da dođe na čelo Savezne vlade. Bulatović je po drugi put napustio sopstvenu partiju koju je osnovao i čiji je bio prvi predsjednik.

U slučaju DPS leđa su mu okrenuli potpredsjednici Milo Đukanović, Svetozar Marović i Milica Pejanović-Đurišić, a u SNP-u takođe potpredsjednici Predrag Bulatović, Zoran Žižić i Srđa Božović. Posle ostavke u SNP-u kada je na čelo partije došao Predrag Bulatović, Momirove pristalice su formirale Narodnu Socijalističku Stranku.

Informer.rs