U Inicijativi koju potpisuje Marina Vujačić naglašava se da je Crna Gora skoro jedina država u regionu koja nema pravno regulisan i priznat znakovni jezik, kao jezik u službenoj upotrebi. Iako znakovni jezik koriste milioni ljudi u svijetu, i njegovo priznavanje, pravno regulisanje i promovisanje je obaveza svih država koje su ratifikovale Konvenciju UN o pravima osoba sa invaliditetom, kao što je to slučaj s Crnom Gorom, njegovo korišćenje u službenoj upotrebi u našoj državi nije omogućeno. 

"Naprotiv, hiljade osoba s djelimičnim i potpunim oštećenjem sluha se suočava sa svakodnevnim preprekama u komunikaciji, nemogućnostima obrazovanja, zapošljavanja na otvorenom tržištu rada, samostalnog života, zasnivanja braka i porodice, nemogućnošću učešća u političkom i javnom životu... Ove osobe su izolovane, i često segregisane u sopstvenim getoima, odnosno izopštene iz svakodnevnog života.", navela je Vujačić.

Danas je Međunarodni dan znakovnih jezika, koji se obilježava pod sloganom: Znakovni jezik – pravo za sve. Ovaj dan obilježava se u sklopu Međunarodne sedmice osoba oštećenog sluha, koja traje od 23. do 30. septembra.

"Mi koristimo ovaj dan kako bismo izrazili zabrinutost zbog toga što Crna Gora godinama ne preduzima nikakve mjere kako bi usvojila Zakon o upotrebi znakovnog jezika. Ustav Crne Gore garantuje slobodu izražavanja i govora, slobodu mišljenja i pristupa informacijama, zaštitu identiteta manjina, te propisivanje posebnih mjera i propisa kojima se podstiče i postiže ravnopravnost onih koji su, po bilo kom osnovu, u neravnopravnom položaju. Nijedna javna služba, niti ustanova nema angažovane i zaposlene tumače znakovnog jezika, niti dovoljno obućene zaposlene za njegovu upotrebu. Čak ni servis interpretatora znakovnog jezika u oblasti javnih usluga nije razvijen, pa su osobe s oštećenim sluhom svakodnevno i u svim procesima diskriminisane. U vezi s tim, crnogorsko zakonodavstvo iz oblasti socijalne i dječje zaštite propisuje jedino mogućnost usluge tumača za znakovni jezik, što istovremeno ne podrazumijeva i zagarantovano pravo na njegovo korišćenje", navodi u Inicijativi UMHCG.

Naprotiv,konstatuju,  u Crnoj Gori postoji ograničen broj licenciranih tumača znakovnog jezika, dok nema programa za obrazovanje interpretatora za znakovni jezik na crnogorskim univerzitetima, niti se njihovo obrazovanje stipendira van Crne Gore. 

"U Resursnom centru Kotor obrazovanje osoba s oštećenjem sluha se sprovodi u ograničenom obimu, odnosno proces je više usmjeren na osnovno osposobljavanje i komunikaciju nego na obrazovanje, dok je obrazovanje onih s visokim i potpunim stepenom oštećenja sluha u redovnom sistemu obrazovanja nemoguće. Nastava se izvodi isključivo usmenim putem bez prevoda na znakovni jezik ili kucanja na mašini (palantype).Takođe, simboli znakovnog jezika nijesu sastavni dio elemenata pristupačnosti, niti postoje elementi pristupačnosti za osobe s oštećenim sluhom, poput signalnih indikatora (član 8, stav 2, tačka e) Konvencije)", ističu iz UMHCGa.

Mediji, kako dalje navode, uključujući i one koji se finansiraju iz budžeta države i lokalne samouprave, ne proizvode informacije i sadržaje pristupačne osobama s oštećenim sluhom.

"Jedina informativna emisija (dnevnik na znakovnom jeziku) ima ograničen obim informacija, traje pet minuta dnevno i ne obezbjeđuje ni približno optimalan nivo informisanosti osoba s oštećenim sluhom. Nije poznato na koji način država postupa u situacijama rizika, vanrednim i humanitarno kriznim situacijama kako bi posebno i prioritetno zaštitila osobe s invaliditetom i posebno osobe s oštećenjem sluha.Zakoni iz oblasti pristupa pravdi sadrže brojne diskriminatorne norme poput onih koje definišu da će se saslušanje osoba s oštećenjem sluha i/ili govora izvršiti na znakovnom jeziku, jedino ako se s ovim osobama ne može uspostaviti komunikacija pisanim putem, i to se poziva osoba koja “se sa okrivljenim može sporazumjeti” . Ovakva norma ostavlja prostor za zloupotrebe i konflikt interesa, odnosno nestručnost “tumača”, posebno imajući u vidu ograničen broj tumača koji posjeduju licencu sudskog tumača u Crnoj Gori.", piše u Inicijativi.

Upozorava da ovakva situacija u praksi dovodi često do omalovažavanja i kršenja dostojanstva i ličnog integriteta osoba s oštećenim sluhom, te posebno ugrožene privatnosti. 

"Sve navedeno konstatovali smo, i činjenicama potkrijepili, prilikom podnošenja Alternativnog izvještaja o sprovođenju Konvencije Komitetu UN o pravima OSI, a Komitet, u svojiim Zaključnim razzmatranjima, dao brojne preporuke državi koje se upravo odnose na osobe s oštećenim sluhom. Bez obzira što se prva od preporuka odnosi na priznavanje znakovnog jezika resori u sastavu Vlade još uvijek, od 2017. do danas, nijesu preduzeli vidljive i mjerljive korake kako bi počeli s rješavanjem ovog pitanja. U tom smislu, pozivamo Vas da, uz uske konsultacije s organizacijama osoba s invaliditetom, pristupite rješavanju nagomilanih problema u ovoj oblasti i učinite konkretne korake i mjere, kako osobe s oštećenim sluhom više ne bi bile jedna od najdiskriminisanijih grupa i među samim osobama s invaliditetom. Prva mjera od onih koje treba preduzeti odnosi se upravo na pravno regulisanje znakovnog jezika, kao jezika u službenoj upotrebi, na način što će se njegovo usvajanje planirati Programom rada Vlade za 2020. i utvrditi organ koji je nadležan za taj proces.", poručuju iz UMHCGa.