"U mom radnom vijeku koji i dalje traje, od 365 dana u godini ja sam 300 ustao prije svanuća i radio dok se ne smrkne na njivi i u šumi. Mnogo sam napravio i stvorio, pa sam želio sebi da sagradim i grobnicu da olakšam svojim potomcima", priča Dejan za RINU.

Foto: RINA

Međutim, njegova građevina više liči na apartman nego na grob. U prizemlju je soba kao i svaka druga u kojoj se nalaze dva kreveta, televizor i frižider, pa ako gledate samo sa unutrašnje strane nikad ne bi posumnjali za šta je namijenjena.

"Meni je to sve normalno i prirodno. Razgovarao sam sa monahinjama i one su mi rekle da moj postupak nije bogohuljenje. Svi ćemo jednog dana završiti i biće nam potrebno dva metra bez geometra, a ja sam želio sebi za života da napravim nešto veće. U ovoj sobi sad malo odmorim i prilegnem ako ima nekog posla na groblju, a gore u letnjikovcu se sastajemo nakon daća i na zadušnicama", izjavio je ovaj Šumadinac.

Foto: RINA

Dejan je mislio na sve, pa je tako sebi naparavio i spomenik, ali ne mermerni već drveni na kom stoji poruka - mene ne niko ne razumije, da li neće, il ne umije, piše na hrastovoj ploči.

"Za mermerni spomenik trebalo bi mi preko 1.000 eura, a ja sam za taj novac napravio sve ovo", kaže on.

I dok se većina ljudi bori da što bolje provede svoj životni vijek, ne razmišljajući o onom što će doći posle, Dejan Milošević svakako je primjer da se ništa, pa čak ni smrt i sahrana - ne prepušta slučaju.