Kako je saopšteno iz Ministarstva kulture, ovogodišnji laureat naglasio je da zahvaljujući onima koji su njegovo djelo izabrali da bude odlikovano nagradom koja nosi ime velikog pjesnika, a čijim duhom bi mogao da se diči vaskoliki svijet, želi da uputi nekoliko reči o fikciji, ne mareći da li će te reči naposlijetku biti shvaćene kao pohvala ili kuđenje toga o čemu će govoriti.
"Mislim da bi taj moj naum Rade Tomov, ustoličen i narečen kao Petar II Petrović Njegoš razumio.Sloboda kojoj je Njegoš u svome pjesništvu stremio ostaće mu spomenik. To pjesništvo, koje kao da neprestano „prečišća svijet na rešeto“, poniklo je ovdje, u ovim krajevima, pod ovom planinom ponad Cetinja, i ja, rođen i kao pisac dozreo u ravnici, u vinogradima i kukuruzištima, na obalama sporih i zbog povijenih vrba i vitih jablanova zelenih rijeka, osjećam bratsku prisnost između svog ravničarskog i Njegoševog planinskog koraka koji daje magijski ritam riječima nalik liticama sa kojih su iznjedrene", kazao je Aćin.
Ističući da je svakad svjestan da su, zbog pjesnikove stamenosti, lišene unutrašnjih rasjelina, naši koraci neuporedivi, i da njegovi sežu do tačke poslije koje nema povratka i o kojoj je kao mjestu duhovne slobode, čak i danas, u našim pjesništvima mogućno samo sanjati.
"To snijevanje nipošto nije odustajanje od slobode koju će fikcija izboriti u djelu, nego je, naprotiv, osnova od koje polazimo u stvaranju. Pjesničko stvaranje otvara prostor u kojem će piščeva fiktivna sloboda dotaknuti realnu. Meni je Njegoš, dok sam ga čitao, omogućio da to spoznam. I ja sad, sa svim onim što sam napisao i još ispisujem, svaki put iznova to iskušavam. U tome je moj dug Njegošu. Nikad se ne smanjuje. Danas, primivši jedinstvenu nagradu nazvanu po njemu, biva samo vidljiviji", rekao je Aćin večeras na Cetinju.
Prisutnima se obratio i član Žirija Ivan Lovrenović koji je kazao da nas je večeras jedne drugima doveo Veliki Njegoš i Jovica Aćin, sjajni pisac i umni knjigoznanac, ovogodišnji Njegošev laureat, te književnost kao njihov zajednički duhovni medij, zajednička muka i strast, navode iz Ministarstva.
"Ima jedna osobina kojom je natkriljeno sve što je pisac i intelektualac Aćin u svojemu životu radio i stvarao, što radi i stvara i danas, kao kakav mali, dobro ustrojen institut. To je činjenica, za prilike u našem svijetu ravna čudu, da je to sve rezultat individualnog pregnuća, vjere, strasti i znanja, izvan bilo kakvih formi pripadanja-grupnih, institucionalnih i političkih. Osobina je to koju nikada nije dovoljno naglasiti. Čisti rad velikog talenta, uma i znanja, udruženih u unutarnjoj uvjerenosti u smisao", zaključio je on.
Odluku o ovogodišnjem dobitniku Njegoševe nagrade donio je Međunarodni žiri u kojem su bili Bogomil Đuzel iz Sjeverne Makedonije, Ivan Lovrenović iz Bosne i Hercegovine, Rusanka Lyapova iz Bugarske, Dušan Šarotar iz Slovenije, Gojko Tešić iz Srbije, Miljenko Jergović iz Hrvatske i Vlatko Simunović iz Crne Gore, podsjećaju iz Ministarstva.
Inače, Žiri je ove godine razmatrao ukupno 21 knjigu autora koji pripadaju južnoslovenskoj književnosti. Prema mišljenju Žirija, Aćinov je roman napisan "postupkom majstora koji suvereno vlada umijećem pripovijedanja, jednako kao i gradnjom vrlo složene romaneskne strukture".
"Na prvi pogled Srodnici se mogu učiniti kao postmodernistička igra u kojoj se i sa čitaocem računa kao s akterom. No udio fino podložene ironije i autoironije, prisutan u podsloju teksta, razotkriva ovaj Aćinov roman kao djelo koje svoje postmodernističko porijeklo dovodi u pitanje i dokida, rastvarajući se kao roman s mnogim ozbiljnim značenjima. Srodnike je moguće gledati i kao svojevrsnu krunu dosadašnjega Aćinovog književnog opusa, koji je u svim svojim razgranatim vidovima (pripovjedačkom, esejističko, romansijerskom, prevodilačkom, uredničkom) djelo jedne čudesne i potpune posvećenosti i predanosti književnosti kao životnom izboru", stoji u obrazloženju Žirija.
Njegoševa nagrada dodjeljuje se od 1963. godine, kada je prvi put uručena književniku Mihailu Laliću. Prvobitno je dodjeljivana jednom u tri godine, i to sve do 1997, kada je uslijedio diskontinuitet. Od 2013. Njegoševa nagrada dodjeljuje se svake druge godine.
Komentari