“Svako može malo da uštedi – u porodici, preduzeću, onda možemo i u državi. To bi bilo dovoljno da se podmire kamate koje su koncipirane na 104 miliona. Ne treba linearno da smanjujemo, jer možda neko ima prostora da uštedi tri, a neko sedam odsto, negdje se možda i ne može uštedjeti. Ali bi dublja strukturna analiza pokazala da pojedine budžetske jedinice imaju prostora za smanjenje izdataka”, istakao je Mihailović.

Prema njegovim riječima zarade u državnoj administraciji su preko 500 miliona, što je mnogo.

“Mi imamo preskupu državu za našu privredu. Moramo da shvatimo da smo na 47 odsto prosjeka BDP po stanovniku EU i moramo da malo smanjimo broj činovnika, na čemu se radi. Nije to dovoljno brzo jer mi ne možemo sa ovom privredom i parametrima koje imamo da podnesemo tako skupu državu. Nema te vlade koja može “isisati vodu iz suve drenovine” uz vraćanje duga, deficit fondova, toliku administraciju. Sve to znači da moramo da štedimo i smanjujemo administraciju i potrošnju određenih budžetskih jedinica”, rekao je on.

Mihailović pojašnjava da prije svega, treba vidjeti okolnosti u kojima se donosi budžet uključujući posebno narednu godinu.

“Prije svega, crnogorska ekonomija je dinamična, rastuća sa značajnim stopama rasta u 2017, prošle i tekućoj godini. Važno je da je projektovana relativno visoka stopa rasta od 3,4 odsto, u odnosu na međunarodna kretanja. Budžet polazi od nekih širih karakteristika a ne samo ekonomije – da se održi finansijska i fiskalna stabilnost koja je bila veoma izražajna u ovoj godini. Vjerujem da će se sa tim nastaviti i iduće godine, jer je inflacija na godišnjem nivou mjerena potrošačkim cijenama oko 0,5 odsto, što znači da su cijene stabilne, da su se plate primale redovno u javnom sektoru i penzije, što je karakteristika finansijski odgovorne države. Smanjenje budžetskog deficita vjerujem da će se nastaviti u idućoj…”, rekao je on.

Naglasio je da lakoj realizaciji budžeta ima, međutim, barijera – visoko konstituisana potrošnja pojedinih budžetskih jedinica, visok deficit nekih drugih – kad se uzmu u obzir njihove realne potrebe i njihovi izvorni prihodi, prije svega mislim na Fond zdravstva i PIO posebno kad se zna da su smanjeni doprinosi na zdravstvo.

“Lijepo zvuči kad se neki doprinos smanji, ali mora da se zna da Vlada ako nekome da, nekome mora uzeti”, poručio je on.

Dodaje da je izražena potreba i za dalje visokim kapitalnim budžetom.

“Istina nešto manje nego tekuće godine, ali je to i dalje visoka stavka. Postoji potreba za pametnim razduživanjem – da se dospjeli dugovi otplaćuju kroz restrukturiranje pod povoljnijim kamatnim stopama uz duži period. Radi se o preko 500 miliona eura, kamate su planirane na 104 miliona… Dobro je što Crna Gora ima povoljniji kreditni rejting nego prethodnih godina”, ocijenio je on.

Mihailović je istakao da je ranije trebalo povećati plate prosvjeti i zdravstvu jer su nekoliko godina niske.

“To povećanje nije neka značajna stavka u budžetu, a u pitanju su izuzetno vitalne društvene funkcije. Ne smijemo dozvoliti da nam ljekari odlaze, a odlaze. Moramo motivisati sve ljude u prosvjeti – od vrtića do univerziteta. Došlo je do ozbiljnog narušavanja relacija u raspodjeli između jednog nivoa državne administracije i zaposlenih na univerzitetu. Plata redovnog profesora univerziteta je 700 i nešto eura. Nekada je plata redovnog profesora i ministra i poslanika bila ista. Sada tu postoji ozbiljna razlika. Neki koji opslužuju kabinete imaju visoke koeficijente. Mi moramo da preispitamo odnose u raspodjeli i da ih dovedemo u normalne relacije. Ima tu jedan problem – čim je napravljen dogovor o povećanju u prosvjeti i zdravstvu, onda su se povećali apetiti, pominje se cifra od 30 odsto. Sad se traži povećanje plata i u državnoj administraciji”, ocijenio je on.

“Svako ko zagovara tezu da se smanjuju doprinosi, akcize, porezi, protiv čega nemam ništa, mora da ponudi odgovor odakle će da se nadoknade ta sredstva. Najnoviji primjer je smanjenje doprinosa za zdravstvo, nakon čega su izdaci iz budžeta znatno veći. Da se pogrešno ne razumijemo, nijesam da se stanje “zakuje” već da se radi postepeno, uz prethodne sveobuhvatne analize. Moram da kažem i da se mi ponašamo tako da nam je milion eura mali. Nama milion treba da bude srazmjerno veći onoliko koliko smo mi manji u odnosu na veliku zemlju. Kad se tome doda stanje u privredi, socijalna opterećenja… Moramo shvatiti da je veliki i euro, a ne milion”, kaže on.

“Za probleme koje ima MA to nije velika cifra. Čak ta stavka nije velika ni u odnosu na budžet opredijeljen nekim potrošačkim jedinicama. Ali je pitanje šta se rješava sa 21 milion. Smatram da je Vlada prosto prinuđena da to uradi da bi funkcionisala kompanija dok ne nađe dugoročno rješenje. Mora se ozbiljno sjesti i vidjeti – šta ako i koje je rješenje dugoročno. Pri tom ne zaboravljajući opasnost da konkurencija u slučaju privatizacije može da ga proguta, a i naše turističke kapacitete. Sve opcije se moraju staviti u igru”, mišljenje je MIhailovića.

On napominje da će svako rješenje za MA biti bolno za državu.

“Svi koji kažu da treba ugasiti MA moraju da svate da postoji štap i šargarepa ili da batina ima dva kraja. Ne smijemo zaboravit da je ova kompanija odigrala veoma značajnu ulogu ekonomsku, ali i neekonomsku za državu. Snažno je doprinio razvoju turizma. Sada je u izuzetnim problemima, funansijske i druge prirode, koji su nastajali godinama, a kompanija ne može da ih riješi jer su oni prevazišli njenu snagu”, zaključio je on.