"Može se dogoditi da vam prilikom pregleda oftalmolog kaže: 'Idite kod ginekologa! Čini se kao da imate karcinom dojke'", kaže za DW profesor Valter Konen sa Univerzitetske klinike u Kelnu. On dodaje da ipak nije u stanju da prepozna svaki oblik karcinoma dojke, ali ukoliko je riječ o oblicima raka u završnoj fazi, onda se metastaze lako mogu vidjeti i na pozadini oka. "Tada znam da je toj osobi preostalo još samo šest mjeseci života", kaže Konen.

Drugim riječima, očni ljekar može vrlo često da prepozna bolesti na osnovu pregleda očiju. To su prije svega dijabetes, multipla skleroza, visoki krvni pritisak, reuma ili bolesti jetre.

"Žućkasta boja u očima može često da bude znak nekog internističkog oboljenja. Često je riječ o bolestima jetre, o akutnom ili hroničnom hepatitisu. U svakom slučaju, što se pre otkrije, utoliko se lakše može i liječiti“, navodi Valter Konen.

Konen navodi da je većina njegovih pacijenata u prvom trenutku veoma iznenađena njegovom dijagnozom. Pogotovo ako je riječ o dijabetesu.

"Upravo šećerna bolest na očima ostavlja vidni trag. Riječ je popuštanju vidnog tkiva kao i o sitnim krvarenjima mrežnjače“, kaže profesor Berthold Zajc, predsjednik Nemačkog oftalmološkog društva. On objašnjava da se prilikom pregleda, zenice oka mogu proširiti i do 60 puta što ljekarima omogućava detaljnu sliku stanja vida i očiju."Kada je riječ o dijabetičkoj rinopatiji, ona nastaje usled visokog nivoa šećera u krvi što opet uzrokuje oštećenje mrežnjače. To može da dovede do sljepila“, kaže Zajc i dodaje da u Njemačkoj godišnje oko 2.000 pacijenata upravo zbog toga u potpunosti izgubi vid.

"Možemo reći da u našu polikliniku svakoga dana dolazi oko 60 ili 70 pacijenata. Svakog dana, ili svakog drugog dana imamo slučaj da u očima nađemo nešto što upućuje na neku drugu opštu bolest“, navodi on.

Oftalmolozi mogu da dijagnostifikuju i neke autoimune bolesti, kao što je na primjer multipla skleroza (MS). Riječ je o neurodegenerativnom oboljenju, bolesti koja napada bijelu masu centralnog nervnog sistema.

Multipla skleroza pogađa produžetke ćelija neurona na kojima pojedini djelovi mijelinskog omotača reaguju upalama i tako propadaju. To može da dovede do nepokretnosti. Često je pogođen jedan određeni živac u mozgu koji je odgovoran za pokretljivost očiju. To znači da pacijenti mogu, umjesto jedne, odjednom da vide dvije slike, a smanjuje se i oštrina vida.

Očni ljekari nerijetko mogu da prepoznaju i reumatska oboljenja. "Promjene primjećuju i sami pacijenti. Tipični simptomi su, recimo, da imate utisak kao da je sve što vidite u magli. Do tog fenomena dovodi upala prednjih očnih živaca“, objašnjava Zajc.

On dodaje da se i bolesti jetre i štitne žlezde takođe mogu ustanoviti preko pregleda očiju. Na primer Bazedovljeva bolest (autoimuna bolest štitne žlezde) pa čak i "Morbus Vilson" (poremećaj prilikom razmene materije u organizmu, odnosno, tu dolazi do nagomilavanja bakra u tkivima).

"Taj poremećaj u očima prepoznaje se preko takozvanog Kajzer Flajšerovog prstena. To je prsten smeđe boje na obodu rožnjače, a formira se upravo zbog nagomilavanja bakra u tkivu. U tom slučaju, pacijent mora hitno na pregled kod interniste", objašnjava Zajc.

Tokom studija, studenti koji žele da se specijalizuju iz oftalmologije, slušaju i predavanja na temu "Oči i opšta oboljenja" na kojima upravo mogu da dobiju uvid u povezanost stanja očiju i opšteg stanja organizma.

"Ta predavanja pokazuju upravo činjenicu da se oftalmolozi ne bave samo očima već i drugim oboljenjima", kaže Zajc.

Isto tako, on dodaje da je u medicini itekako važna saradnja raznih ljekara. Na primjer, ako je riječ o tumoru na mozgu, postoji toliko pitanja na koja se može odgovoriti samo pregledom očiju: Događa li se da pacijent povremeno potpuno gubi vid? Moramo li napraviti pregled vidnog polja? Postoji li već oslabljenje očnih živaca?

Drugim riječima, pregled kod očnog ljekara u svakom slučaju može da bude od mnogo veće važnosti od samog mjerenja dioptrije. "Stalno se događa da nas pacijenti hvale i zahvaljuju nam se jer smo im pomogli da prepoznaju neku drugu bolest. Ona se inače ne bi izliječila već bi se vjerovatno, u potaji razvijala dalje", kaže Zajc.