Komentarišući pitanje o situaciji kojoj svjedočimo od 27. decembra prošle godine, kada je usvojen Zakon o slobodi vjeroispovijesti, Vuković ocjenjuje da danas imamo svojevrsnu “kombinaciju konflikta sa kojim Crna Gora živi ili koji živi skoro 200 godina”.

“Već je rečeno u pitanju je država. Ponovo izbor hoće li Crna Gora biti svoja na svome ili će biti privezak. Ovi koji sada marširaju, odnosno njihovi preci su 1918. godine ostavili ovaj narod bez države. Decenijama i sa strane pripremana Podgorička skupština izvedena je u Crnoj Gori”, ističe Vuković.

Prema njegovim riječima, nije veselo podsjetiti se da je oblikovanje ideje na kojoj je nestala krenulo Načetanijem 1844. godine.

“Nastavljeno je bombaškim aferama koje su provocirale tadašnjeg suverena Crne Gore da kaže kako je slao mlade ljude da se školuju vani, i iz svih zemalja đe su se školovali u Crnu Goru su se vraćali kao Crnogorci, samo se iz jedne ni jesu vraćali kao oni koji su otišli, već sa novim nacionalnim određenjem. Kulminiralo je prevarnom Podgoričkom skupštinom nelegitimnim i nelegalnim, ali na žalost uspješnim udarom u same temelje viševjekovne države. Svemu tome je doprinosilo i preslaganje na međunarodnoj sceni. Francuzi su se i zvanično izvinili Crnoj Gori za katastrofalno loše državne odluke 1918. godine”, podsjeća Vuković.

Tada smo, nastavlja on, ostali bez državne kuće i postali, ne svojom voljom, Zetska banovina.

“U posljednje vrijeme insistiralo se da budemo 27. izborna jedinica, da budemo dio  velikodržavnog projekta jedne nacije, da pristanemo da budemo ponovo ćošak neke velike države ili u najboljem slučaju federalna jedinica nacionalne federacije. Decenijama smo pokušavali i uspjeli da povratimo državno i građansko dostojanstvo. Ali, nijesu odložili koplja u trnje tradicionalni protivnici svega toga”, ističe Vuković, poručujući da je uzaludan posao svima onima koji i u Crnoj Gori i van nje sanjaju obnovljeno Dušanovo carstvo, panpravoslavnu zajednicu naspram “trulog i dekadentnog Zapada”.

Vuković je siguran da Crna Gora ima dovoljno demokratskog kapaciteta da iz sadašnje situacije izađe uspješno.

Komentarišući pitanje da li SPC litijama sprema “vojsku” za ostvarivanje tuđih interesa, Vuković kaže da ne može ni da pomisli da postoje mračni umovi koji su spremni da intenziviraju vjersko-politički pritisak na demokratske institucije Crne Gore do te mjere da izazovu tragediju.

“Neko je rekao da nam gradovi liče na sredine i prostore etabliranog fundamentalizma drugih vjera. Podgorica s vremena na vrijeme u vjersko-političkom smislu djeluje kao Teheran. Teško daje to ulaznica u bolju budućnost i civilizovano društvo država i naroda. Naprotiv, to je, ako bi postao dominantan iskaz opredjeljena na ovim prostorima, siguran put u građansku i državnu tragediju, u ljudski i državni sunovrat. Dakle, ova situacija iz mnogo razloga traži i mudrost, ali i individualnu i kolektivnu građansku i državnu odgovornost svih, da budu ili budemo na nivou odgovornosti i ovog istorijskog trenutka”, naglašava Vuković.

On nema ni najmanju dilemu da je Zakon samo povod, a da su razlozi antidemokratske i anticrnogorske homogenizacije širi.

“Cilj su i naredni izbori, cilj je i naredni popis stanovništva, dugoročno cilj je drugačija budućnost ovih prostora. Ko sve nije dio ovoga destruktivnog komplota. Nesumnjivo i veliki broj vjernika SPC koji su žestoko obmanuti, prevareni i izmanipulisani, ali i partijski aktivisti i prvoborci crnogorske političke desnice, kleronacionalističkih stranaka”, ističe Vuković.

O logistici političkoj, medijskoj, nažalost i intelektualnoj iz Beograda i iz pravoslavnog centra svijeta izlišno je, kaže, govoriti.

“Dovoljno govore junački plotuni na crnogorsku zastavu i izjave onih koji oblikuju državnu i političku stvarnost Srbije, koji nijesu na granici nacionalističke ksenofobije, nego su novi dokazi živućeg i nepotrošenog, dakle i ovoga puta resetovanog nesumnjivo šovinističkog odnosa i poruka. I u toj situaciji u kojoj se nalazi Crna Gora, jedini izbor i izlaz mora biti dijalog. Sa svima”, poručuje sagovornik DN.

Vuković ne sumnja da će do njega doći, naglašavajući da ko god sanja da je došlo vrijeme da se i u Crnoj Gori ratnim igrama mogu ostvariti propali projekti na drugim stranama, “opasno se igra i sa Crnom Gorom i sa svima u njoj, pa i sa sobom”.

“Mi smo malobrojna ljudska i politička zajednica. U Crnoj Gori je svak nekome nešto. Crna Gora je u prošlosti previše išla u ratove, u svakom slučaju manje nego u svatove. Nažalost, puno je krajputaša koji na to opominju. Treba razgovarati. Ali razgovor treba voditi sa smislom. Ja sam siguran da će tako biti”, kaže Vuković.

Komentarišući djelovanje političkih protivnika vlasti, Vuković ističe je da “crnogorska politička opozicija nažalost i neautentična i politički neubjedljiva” i da joj treba infuzija.

“Većina nje je otvoreno anticrnogorska. Nastavljaju se politička hodočašća lidera opozicionih partija prema nacionalnim centrima van Crne Gore. Putujući cirkusanti iz DF-a su se rasporedili jedni idu u SAD da se dodvoravaju konzervativnim demohrišćanskim strukturama, a drugi odašilju poruke Moskvi. Oni koji su otputovali u SAD mole Zapad da im pomogne u borbi protiv ‘odnarođenog režima’, a njihovi partneri šalju poruke Moskvi da litijama i dešavanjem vjernika’ vode rat protiv ‘dekadentnog Zapada'”, ističe Vuković.

Odgovarajući na pitanje da prokomentariše crtanje trobojki na stambenim zgradama, ulicama, mostovima, čak i kao zadatak osnovcima, Vuković kaže da je, prema njegovom mišljenju, riječ o serioznoj, dugo spremanoj propagandi, koja je za ovu priliku samo osvježena ogromnom količinom manipulacija.

“Računa se na emociju. Davno smo konstatovali da su Crnogorci violentan narod. Više su kroz istoriju razmišljali iskreno, srcem. Više su Crnogorci išli u ratove nego u svatove, kao što sam već rekao, nošeni upravo emocijom. Nažalost, istorija čovječanstva je puna primjera katastrofalne zloupotrebe emocije pojedinca. Čini mi se da je i u Main Kampfu vođa III Rajha zapisao da je program njegove nacionalsocijalističke partije zasnovan na upotrebi emocija ljudi kojima se obraća”, ističe Vuković.

Dodao je da se nikada niko u istoriji nije razumom uspio izboriti sa posljedicama zloupotrijebljenih emocija.

“I sada i kod nas ponovo manipulacija navodno tradicionalnom crnogorskom trobojkom. Ako je tačno, a nije tačno, da je u ovom prilagođenom izgledu trobojka bila, kao što se sugeriše sa ovih nacionalističkih okupljanja, zašto je ista ta politika tu trobojku u matičnoj zemlji doradila državnim simbolom, a kada je vjerska organizacija u pitanju čuvenim ocilima”, zaključio je Vuković.