Vuković je, komentarišući izjave srpskog predsjednika i tamošnjeg šefa diplomatije Aleksandra Vučića i Ivice Dačića o progonu Srba u Crnoj Gori, kao i da je naša država na ivici bratoubilačkog rata te da želi da nestane Srba na narednom popisu, kazao da Crna Gora ne prepoznaje sebe u prigovorima nosilaca zvanične politike Srbije, niti bilo ko može tvrditi da se to sa razlogom upućuje našoj državi.

“Crna Gora nije država nereda, niti je na ivici bratoubilačkog rata. U Crnoj Gori ne progoni se nijedan pojedinac a kamoli nacionalni ili vjerski kolektivitet, pa samim tim nema govora o progonu srpske nacionalne zajednice ili pojedinačno nekog njenog pripadnika. Ne postoji ni težnja da neko nestane na narednom popisu, o kojoj govori srpski predsjednik”, istakao je Vuković.

Poručio je da se radi o miješanju Srbije u unutrašnje stvari Crne Gore, ali, kako je rekao, to miješanje ima svojevrsne istorijske, ovovremene i poruke za budućnost.

“Radi se o narativu koji je u osnovi svih politika, nažalost ne samo u posljednje vrijeme, aktuelnih srpskih vlasti u odnosu ne samo na Crnu Goru nego i okruženje,ali posebno na našu državu. Velikosrpski narativi nanose štetu svima, a posebno onome ko na njima insistira”, rekao je Vuković.

Dodaje da takve ocjene Crnoj Gori ne dolaze iz Hrvatske, Bosne, Kosova, Makedonije.

“Dolaze zabrinjavajuće dugo iz jednog centra političkog Beograda. Izjave srpskih zvaničnika pojedini smještaju u kontekst predizborne kampanje u Srbiji, i to s pravom, što govori o ogromnom problemu koji živi srpsko društvo, a to je da će izbore opredijeliti spremnost da se povlađuje što većim i izraženijim nacionalističkim težnjama u srpskom društvu, umjesto da prolaz u Srbiji, što se očekuje od svih zemalja u tranziciji, sve više dobijaju tolerantne, demokratske, političke i društvene strukture”, kazao je Vuković.

Prema njegovim riječima, Crna Gora se ne miješa u unutrašnja pitanja Srbija, niti bilo koga i sa svima želi dobre odnose.

Komentarišući nedavna ponovna okupljanja pristalica SPC i prosrpske opozicije u Crnoj Gori. uprkos mjerama NKTa, Vuković je kazao da „to nema veze sa vjerom“.

“Koliko su sadašnje litije dugoročni projekat velikosrpskog nacionalizma govori i upozorenje prof. dr Radovana Bigovića rektora Bogoslovije SPC izrečena prije 20 i više godina, a tada je istakao da će se srbovanje Amfilohija i njegovih po Crnoj Gori njemu i samoj crkvi kad tad ali vrlo brzo vratiti kao bumerang” kazao je Vuković.

On je istakao da su protesti protiv Zakona oslobodi vjeroispovijesti politička reakcija jednog društvenog subjekta u Crnoj Gori koji je Izašao iz okvira autentičnog djelovanja.

“Došlo je do političkog bunta i to nema veze sa vjerom. Zakon ne dira u pravoslavne zakonitosti. u pravoslavlje, već to ima veze sa potrebom i očekivanjem da svi koji funkcionišu u okviru jedne zaokružene, pravno definisane, legalne i legitimne državne i društvene zajednice poštuju osnovna pravila kao svi ostali subjekti. Crkva nije pravoslavlje, već institucija kroz koju se provodi pravoslavni obred. Pokušaj zamjene teza dovoljno je providan. Ako se izdigne na nivo političkog, to je dokaz nečega trajućeg u Crnoj Gori, a to je da u našoj državi ne postoje samo vlast i opozicija u klasičnom smislu, nego postoje vlast i opozicija toj vlasti i što je najgore, opozicija Crnoj Gori kao državi”, rekao je Vuković.

Poručio je da su danas na ispitu crnogorska samostalnost, njena demokratska orijentacija i antifašizam.

“Crna Gora pokazuje se kao država konstituisana kao dvostranačka imamo stranke u parlamentu koje su za Crnu Goru, drugačiju u ovom ili onom pitanju, ali za Crnu Goru kao aksiom, i one stranke koje su potpuno protiv Crne Gore na ovaj ili onaj način. Sada je agresija anticrnogorskog više nego očigledna”, dodao je Vuković.

Na pitanje je li moguće nastaviti dijalog u tako podijeljenoj Crnoj Gori, Vuković je rekao da je parlament otvorena institucija u kojoj se razgovara, te da ima vremena za dijalog do raspisivanja izbora.

“Izbori će biti provedeni kada za njih bude vrijeme po zakonu. Bili smo raspoloženi za priču o izbornim uslovima. Ulazili su, izlazili su bojkotovali, napuštali. To je bio njihov izbor. Sve do raspisivanja izbora ima prostora za razgovore o moguće nekim promjenama”, dodao je Vuković

Poručio je da za razgovor, da bi ga bilo, moraju biti raspoloženi i drugi.

“Indira Gandi je davno rekla: “Ne možete se rukovati sa čovjekom koji drži stisnutu pesnicu. Prema demokratskoj Crnoj Gori stisnuta je pesnica od mnogih u Crnoj Gori i van nje, sinhronizovano između jednih i drugih teško je možemo otvoriti i učiniti je ispruženom šakom. Naša ruka je otvorena”, dodao je Vuković.

Sjećanje na iskrenu euforiju i ljubav prema tadašnjoj državi

Miodrag Vuković prisjetio se na molbu Pobjede, jedne uspomene od prije 39 godina davnog Dana mladosti, 25. maja 1981. godine, kada je, kao nekadašnji predsjednik omladine Jugoslavije, prvi nakon Titove smrti primio štafetu mladosti. Asocijacija na današnji dan prije skoro četiri decenije, na Stadionu JNA koji je primao 50.000 ljudi, a Vuković kaže da ih je bilo i duplo više, za poslanika DPS-a je iskrena euforija i ljubav prema tadašnjoj državi.

“To je sada dio istorije, ali i moje najdublje intime, sjećanja a lijepo vrijeme u kojem su ljudi razmišljali jedni o drugima, o dobru svom i svog bližnjeg. Pamtim da je to bila država topla, velikog srca, u kojoj sam kao mlad mogao da prenoćim u Ljubljani, a neko drugo jutro dočekam u Skoplju. Pamtim iskrenu euforiju na Stadionu JNA, koja sa sobom nosi neracionalno, ali dominantno ljubav prema državi i želju da se nastavi putem koji je ohrabrivan od čitavog svijeta. Pamtim ta vremena kao lijepi dio mog trajanja koji mi niko nikada, nikakvim podvalama, novim čitanjima istorije, ne može oduzeti”, kaže Vuković.

Sjeća se i nekih drugih dešavanja iz tog perioda.

“Od decembra 1980. pet mjeseci prije tog 25. maja, izabran sam za predsjednika omladine Jugoslavije. U januaru i februaru obilazio sam Kosovo i Vojvodinu. Sjećam se da su već bila krenula neka upozorenja. Vraćajući se u Prištinu, pročitao sam u tamošnjim državnim novinama na naslovnćj strani da su noć prije na putu prema Dragašu osvanule poruke ,,Republika Kosovo”. Ja to nijesam vidio kada sam prošao. Održao sam govor tamo u sjajnoj atmosferi, a neki su već ispisivali scenario za dane koji dolaze”, sjeća se Vuković.

Podsjetio se i boravka u Vojvodini, kada je, kako kaže, u kabinetu tadašnjeg predsjednika Saveza komunista saznao za demonstracije u Prištini.

“Pod tim tenzijama organizovali smo slet. Sjećam se da su mi u pisanju govora pomagali Pero Zubac i pjesnici one velike Jugoslavije. Sjećam se kraja manifestacije i pjesme “U ime nas iz ’50 i neke”, koju su svi pjevali i pjevaju je mnogi i danas. Već sjutradan sam odletio za tadašnji Titograd, jer sam svoje utiske želio nesvjesno da podijelim sa onima od kojih sam u Beograd i otišao, sa svojima u svom porodičnom domu i svojoj Crnoj Gori”, prisjeća se Vuković.

Pobjeda