"Svjedoci smo zloupotrebe đaka od strane pojedinih nastavnika, provokacije od strane Eparhije budimljansko-nikšićke, koja je sve državne škole obavijestila da je raspisala konkurs na temu: “Naš patrijarh Pavle”, nakon čega se ne treba čuditi ni tome što su đaci jedne osnovne škole u Podgorici cijepali državnu zastavu i snimak objavili na društvenim mrežama. Sličnih zloupotreba drugim povodima bilo je i ranije. Prisjetimo se masovnih protesta đaka i studenata zbog “terora braće na Kosovu” 2004. godine, kada su đaci pozivani da nastavu pohađaju u hramu u Podgorici, zatim protesta zbog preimenovanja srpskog jezika u maternji, takođe iste godine…", navodi se u saopštenju.

U to vrijeme ministar prosvjete i nauke bio je akademik CANU Slobodan Backović, koji za Vikend novine komentariše tadašnje događaje i sličnosti i razlike u odnosu na aktuelne, sa fokusom na velikom broju djece na litijama.

“Zabluda bi bila da mislimo da djeca nijesu zainteresovana za politiku ili za religiju. To je dio svijeta oko njih, a djeca su radoznala i otvorena prema tome. Čuju i vide različite reakcije odraslih, posebno kad ih prate jaka osjećanja. Znamo da će djeca formirati političke ili religijske stavove najčešće u skladu sa informacijama i stavovima porodice. Njihovo znanje i životno iskustvo je na tom uzrastu ograničeno, i nije dobro ako im se samo nameću gotovi stavovi i uvjerenja, jer to može da vodi ka instrumentalizovanju, pa i zloupotrebi za ciljeve drugih. Bili smo svjedoci mnogih takvih događaja u proteklim decenijama”, kaže Backović.

Djeci, naglašava, treba odgovoriti na sve ono što žele da znaju i pitaju, istinito i primjereno njihovom uzrastu.

“Treba ih podučavati o tome kako funkcioniše ljudsko društvo, ustanove, država. Treba im razvijatii različite vještine učešća u društvu, vještine građanstva, medijsku pismenost, kritičko mišljenje. Time ih činimo otpornim na manipulacije i instrumentalizaciju. Škola mora biti mjesto gdje se prihvataju i razumiju različitosti, ali i mjesto gdje se ne ispoljavaju politička i religijska uvjerenja. S druge strane, vidimo da veliki broj roditelja učestvuje u litijima sa svojom djecom. Volio bih da je to dio porodičnih navika i tradicije i da se djeca ne koriste za njima nerazumljive ciljeve nekih odraslih”, naglašava akademik Backović.

Sagovornik Vikend novina je tokom svog mandata na čelu Ministarstva prosvjete i nauke bio otvoreno protiv uvođenja vjeronauke kao predmeta u osnovne i srednje škole, iako je bio izložen tom pritisku i on lično i resor na čijem je čelu bio. Ostale su upamćene njegove riječi da “Srpska pravoslavna crkva, zbog svojih stavova koji negiraju postojanje crnogorskog naroda, istorije, književnosti i jezika, nema šta da traži u crnogorskom obrazovnom sistemu” te da se SPC u Crnoj Gori “ne pojavljuje kao crkvena institucija, koja poziva narod da vjeruje u Boga i vrijednosti zapisane u božjim zapovijestima”.

“Nijesam promijenio mišljenje. Zanimale su me i evropske prakse u vjeronauci, jer se ovim pitanjima s pravom bave mnoge razvijene zemlje i obrazovni sistemi danas. Govorio sam o tome u članku ‘Vjeronauka Evropska praksa’ prošle godine. Vjerske zajednice su po Ustavu Crne Gore odvojene od države. Vjerski objekti postoje da bi se u njima praktikovala vjera. Javna škola nije mjesto za to i to je regulisano Zakonom o opštem obrazovanju. Ko želi da se vjerski obrazuje-vjeroispovijeda to treba da radi u vjerskoj školi ili vjerskom objektu”, ističe Backović.

Crna Gora se, kako kaže, opredijelila, shodno Ustavu i zakonima i preporukama Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope 2005. godine, pa je u osnovne škole i gimnaziju uvela izborni predmet Istorija religije.

“Djeca i mladi treba da izučavaju istorije različitih religija i mjesto čovjeka u njima, da razumiju religijske vrijednosti, jer će im to pomoći da razumiju u čemu je sve čovjek tražio smisao života, kako bi to koristili da oblikuju svoje stavove i način života u pluralističkom i demokratskom društvu koje oni treba da nastave da izgrađuju. Danas se veoma afirmišu različiti oblici građanskog, moralnog i interkulturalnog obrazovanja kao instrumenti za prevazilaženj e sve vidljivijih podjela u savremenim društvima, koje se, globalno, prepoznaju kao opasnosti. Bili smo prva zemlja koja je u regionu uvela Građansko vaspitanje kao obavezan predmet u osnovnoj školi. Sada možemo da konstatujemo da smo ga prebrzo i bez prave analize ukinuli, postao je izborni, a time i nedostupan najvećem broju učenika”, ocjenjuje akademik Backović.

Značaj istorije i društvenih predmeta

“Smanjujemo časove nastave istorije i društvenih predmeta u stručnim školama koje obuhvataju skoro 70 odsto srednjoškolaca. Obrazovanje treba da doprinosi razvoju privrede, ali ne i da gubi svoj humanistički uticaj podređujući se tom cilju. Povinovanje obrazovanja zahtjevima tržišta rada može veoma da suzi humanističku ulogu obrazovanja, I onda dobijamo stručnjake s malim demokratskim i građanskim kapacitetima, što vodi ka njihovom nekritičkom odnosu prema sebi i dešavanjima u društvu”, naveo je Backović.