Krajem 2019. godine, 135 miliona ljudi je živjelo u "akutnoj gladi". Ali, imajući u vidu činjenicu da su mnoge svjetske zemlje tokom pandemije koronavirusa uvele karantin, taj broj bi, prema procjenama WFP, mogao da naraste na 265 miliona.
"I prije nego što je koronavirus postao tema, govorio sam da bi u 2020. godini mogli da se suočimo sa najgorom humanitarnom krizom od Drugog svjetskog rata, zbog mnogobrojnih razloga", rekao je u utorak izvršni direktor WFP, Dejvid Bizli.
Toj organizaciji, koja je u 2019. dobila 8,3 milijarde dolara, u ovoj godini je potrebno između 10 i 12 milijardi dolara da bi uspjela da sprovede planirane operacije.
Kada se radi o kontinentima, u Latinskoj Americi i Karibima je ugroženo osam zemalja, odnosno 18,5 miliona ljudi, na Bliskom istoku 10 zemalja ili 43 miliona, u Evropi samo jedna zemlja iliti pola miliona ljudi, a u Africi čak 36 zemalja, tj. 73 miliona ljudi.
Koje su zemlje najugroženije?
Na prvom mjestu je to Jemen, koji je i prije rata na njegovoj teritoriji bio jedna od najsiromašnijih zemalja u arapskom svijetu. No, od intervencije koalicije predvođene Saudijskom Arabijom, protiv jemenskih Huta 2015. godine, situacija se dodatno pogoršala.
"Kako se konflikt produžavao, tako je sve veći broj ljudi bio na udaru. U Jemenu smo 2016. pružili pomoć možda za tri od četiri miliona ljudi. Danas taj broj iznosi 12 miliona", rekao je za BBC Arif Husein, glavni ekonomista i istraživački direktor WFP.
Ono što dodatno pogoršava situaciju je činjenica da je WFP ranije ovog mjeseca morao da proslijedi pomoć u područja koja kontrolišu Huti, uprkos upozorenjima nekih zemalja da Huti opstruišu isporuku pomoći.
Druga zemlja na udaru, prema WFP, je Demokratska Republika Kongo, koja se u više od 25 godina suočava sa oružanim konfliktima u djelovima svoje zemlje.
Više od 15 odsto populacije te zemlje može se svrstati u grupu "ozbiljno ugroženih ljudi kada se radi o neuhranjenosti". Oni spadaju u grupu od oko 30 miliona ljudi u ratnim zonama širom svijeta koji, skoro apsolutno, zavise od humanitarne pomoći.
Husein je naveo da je skoro dvije milijarde dolara potrebno da bi se obezbijedila hrana za te ljude u naredna tri mjeseca.
Demokratska Republika Kongo, takođe, ima pet miliona interno raseljenih lica i više od pola miliona izbjeglica iz susjednih zemalja.
Ono što dodatno komplikuje stvar je i činjenica da ljudi u ratnim zonama nemaju puno mogućnosti da održavaju higijenu, što se u slučaju pandemije koronavirusa suštinski preporučuje.
Zemlja visokog rizika od gladi koju WFP ističe je i Venecuela, čiji problemi nisu izazvani ni ratom ni klimatskim promenama, već ekonomskim problemima.
Iako Venecuela ima najveće svjetske rezerve nafte, u januaru prošle godine hiper-inflacija u toj zemlji dostigla je 200 posto, zbog čega je bukvalno "obezglavljena" trećina populacije.
Trenutno posebno teška situacija u toj zemlji, u vezi sa koronavirusom, izazvana je "masovnim egzodusom" zdravstvenih radnika, kako navodi WFP.
No, to nije kraj problema. Oko 4,8 miliona ljudi, ili oko 15 odsto populacije, napustilo je Venecuelu posljednjih godina, a stotine hiljada tih migranata bukvalno gladuju u susjednim zemljama.
Najmlađa priznata svjetska zemlja, Južni Sudan, koji je 2011. dobio nezavisnost od svog sjeverno-sudanskog susjeda, posle dugotrajnih ratova nije se primirio, te je samo posle dvije godine, 2013, ušao u novi konflikt.
WFP upozorava da je glad u Južnom Sudanu najgora od 2011, jer se trenutno 60 odsto populacije bori da se svakodnevno prehrani. Ono što dodatno pogoršava situaciju su rojevi skakavaca koji su uništili useve širom istočne Afrike, a koji su nedavno stigli i u Južni Sudan.
"Ako Covid-19 do sada i nije bio neka priča, pustinjski skakavci će postati najveća priča", upozorava Husein.
A imajući u vidu da je Južni Sudan jedna od svjetskih zemalja najviše zavisnih od nafte, Husein predviđa da će ta zemlja biti dodatno posebno pogođena padom cijene "crnog zlata" na svjetskom tržištu.
Ono što je ohrabrujuće je činjenica da u Južnom Sudanu, prema Džons Hopkins univerzitetu, ima samo četiri zabilježena slučaja koronavirusa.
Posebno ugroženo glađu je i stanovništvo Avganistana, zemlje koja je već dvije decenije u ratu, nakon invazije SAD 2001.
Danas, više od pola njegovih stanovnika žive ispod granice siromaštva, a više od 11 miliona ljudi se smatra posebno ugroženim kada se radi o nepristupačnosti hrani, prema WFP.
Prema podacima avganistanske vlade, u toj zemlji ima više od 1.000 potvrđenih slučajeva koronavirusa.
Kako BBC ocjenjuje, uprkos činjenici da broj potvrđenih slučajeva nije veliki, i broj testiranih takođe nije veliki, zdravstveni sistem je ozbiljno ugrožen decenijama ratova koji su potresali Avganistan. Takođe, dodatno je ugrožen povratnicima iz virusom ugroženog Irana tokom marta, kojih je bilo više od 150.000, dok se stotine hiljada Avganistanaca vratilo i iz Pakistana.
No, ni zemlje u lošem ekonomskom stanju i sa malim prosječnim platama neće biti ništa manje pošteđene, jer će mnogi ljudi ostati, i već jesu, bez posla, zbog dugotrajnog karantina, čiji kraj se još ne nazire.
Izvor: N1
Komentari