Statistika koja je proizašla iz istraživanja koje su sproveli ljekari klinike Mejo pokazala je da je u 12 odsto slučajeva inicijalna dijagnoza potvrđena, u 22 odsto njih dijagnoza koju je postavio drugi specijalista bila je u suprotnosti sa zaključcima prvog ljekara, a u 66 odsto slučajeva došlo je do korekcija i uspostavljanja konačne dijagnoze.
Kada bi trebalo potražiti “drugo mišljenje”?
Imati povjerenje u stručnu osobu koja pruža zdravstvenu zaštitu je veoma važna jer je upravo kvalitetan odnos između ljekara i pacijenta ono što čini osnovu za adekvatnu dijagnostiku i uspješno liječenje.
Ali u životu postoje situacije kad je više glava pametnije i kad mišljenje jednog stručnjaka možda i nije dovoljno da bi se došlo do prave dijagnoze.
Ponekad je pacijentu teško da prihvati postavljenu dijagnozu ili jednostavno želi “drugo mišljenje”. I to je sasvim u redu jer svaki pacijent ima pravo na to, iako često pogrešno mislimo da je to veoma komplikovano i nedostupno.
Traženje “drugog mišljenja” uobičajeno je pri komplikovanim hirurškim zahvatima ili invazivnim terapijama gdje je cilj da se pronađe opcija liječenja koja će najmanje da utiče na kvalitet života pojedinca, takođe i ako simptomi nakon liječenja i prepisane terapije ne prolaze.
Takođe, saradnja više različitih specijalista je česta i pri dijagnostikovanju rijetkih bolesti, koje pogađaju oko osam odsto Europljana, a kojih se otkrije oko sedam hiljada svake godine, tvrdi Američki informativni centar za rijetka i genetska oboljenja.
Kod onkoloških bolesnika, tražiti drugo ili treće mišljenje je ustaljena praksa jer ipak se radi o ozbiljnoj dijagnozi koja je životno ugrožavajuća i koja u potpunosti mijenja život oboljelih, ali i živote njihovih najbližih.
Veoma je važno da se pacijent informiše o svim mogućnostima liječenja, prognozi i toku bolesti kao i da dobije adekvatnu psiho-socijalnu pomoć.
Uostalom, i ljekarima je u interesu da razmjenjuju znanja sa svojim kolegama kako bi uspjeli da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija.
N1
Komentari