Ljepota zavičaja

Kombinacija iščitavanja pojedinih dijelova "Dnevnika selidbe", "Šahrijarova prstena", "Noćnog vijeća", "Istočnog divana", "Sjemena smrti" i drugih knjiga te nadahnuti komentari obojice izazivali su salve aplauza, ali i uzrokovali niz pitanja na koja su Karahasan i Babić na zanimljiv način odgovarali.

Nakon promocije upitali smo Karahasana kako se osjeća u svome zavičaju.

- Duvno i jeste i nije gdje je nekad bilo. Nije, jer u mojoj kući ne živi niko. Prazne su i neke druge kuće u kojima sam imao dobrodošlicu. Ali ni ja nisam ono što sam nekad bio. Ostarjelo se i umorilo. Ipak, Duvno i jeste što je nekad bilo, o čemu, evo, svjedoče i moji prijatelji i poznanici koji su došli da me vide i čuju. Grad je pun mojih prijatelja. Svaki ćošak krije neku uspomenu. Ja sam iz Duvna otišao davno, ali ono iz mene nije. Svakim mojim dolaskom probude mi se sjećanja, drage, ali i neugodne uspomene, ljepota i radost zavičaja - kazao je Karahasan.

Potvrdio nam je da u njegovim djelima ima i svijeta i zavičaja i njega samoga kao zapisničara dešavanja.

Moji junaci

- Ja nisam autor svojih priča, već su to moji junaci i junakinje. Ja samo svjedočim dešavanju među njima nakon što ih dugo posmatram i proučavam. Kad saznam o njima što ni o sebi ne znam, ja ih, jednostavno, pustim da govore, a ja zapisujem. Pišem 56 godina, ali još nisam dokučio središte vlastite mističnosti što mi ideje daje - povjerio nam se Karahasan, kojeg više cijene u inostranstvu nego u vlastitoj domovini.

Poklon za biblioteku

Zastupnik sarajevske izdavačke kuće "Connectum" prodao je poslije promocije značajan broj primjeraka Karahasanovih knjiga. Autor ih je nekoliko poklonio i Gradskoj biblioteci, premda Karahasana nema u programima lektire ni u Livanjskom kantonu ni u njegovom Duvnu.

(Izvor:Avaz)